Svaki put kada se dogodi smrtonosni napad morskog psa u Australiji, a to je prosječno jednom godišnje, krenu pozivi za osvetom toj "nepokornoj ribetini" koju treba pronaći i ubiti.

Lokalne vlasti, nažalost, često podlegnu javnoj histeriji i upute tim koji će ubiti životinju za koju mnogi tvrde da će uskoro razviti požudu za ljudskom krvlju te će ustrajno vrebati sljedeću žrtvu.

Sve su to, naravno, budalaštine, poručuju znanstvenici. Pojam nepokornog morskog psa jednako je besmislen kao i pojam nepokorne zmije ili nepokornog komarca.

Tek malobrojni napadi morskih pasa su smrtonosni, tvrde znanstvenici, objašnjavajući da do napada dolazi zato što morski psi zamijene plivača za uobičajen plijen. Kada shvate da su zagrizli pogrešan plijen, odmah ga ispuštaju iz ralja.

"Pokušati krivnju za napad pripisati određenoj vrsti morskih pasa ili nekoj jedinki je nemoguće. Morski se psi neprestano kreću. Oni se ne zadržavaju na jednom mjestu", objašnjava Amy Smoothey, voditeljica Programa za praćenje morskih pasa.

Znanstvenici su na pet morskih pasa uhvaćenih u sydnejskoj luci stavili akustične uređaje kako bi pratili njihovo kretanje. Otkrili su da su napustili luku u različito vrijeme, a neki su se vratili nakon dva tjedna. Jedan je morski pas preplivao 220 kilometara i stigao na mjesto na kojem se zadržao samo jedan dan, da bi se ponovno vratio u luku.

"Dugo je to plivanje da bi ostali tek jedan dan. Ali ne znamo zašto je to učinio. Puno toga ne znamo o morskim psima", rekla je Smoothey. Objasnila je da će program trajati punih 10 godina kako bi se o tim stvorenjima što više naučilo.

Njezin je savjet da se ljudi klone plivanja u oceanu u zoru i sumrak jer se tada morski psi hrane. Također savjetuje da se izbjegavaju mutne vode jer je morskom psu onda teže razlikovati čovjeka od svog prirodnog plijena. (hina/metro-portal)