Devetipolsatni dokumentarni film Shoah (1985) Claudea Lanzmanna bit će prikazan u četiri dijela u kinu Tuškanac u Zagrebu. Ovo monumentalno djelo o nacističkim logorima u Poljskoj prenosi priče svjedoka Holokausta - preživjelih, ali i počinitelja. Pritom se ne koriste arhivski materijali, već film isključivo čine intervjui s preživjelim logorašima, nacistima i ljudima koji su živjeli u blizini logora ili radili u njima. Program je realiziran u suradnji s Goethe-Institut Kroatien i Veleposlanstvom Države Izrael u Republici Hrvatskoj.

Shoah (1985) Claudea Lanzmanna je jedan od najznamenitijih dokumentarnih filmova svih vremena i jedan od najfascinantnijih pothvata u cjelokupnoj povijesti svjetske kinematografije. Autor je na filmu radio dulje od jedanaest godina, snimajući svoje sugovornike u četrnaest različitih zemalja. U velikoj anketi znamenitog časopisa Sight and Sound Britanskog filmskog instituta provedenoj 2014. godine među filmskim stvarateljima, kritičarima, kustosima i sveučilišnim profesorima, Shoah je zauzeo drugo mjesto najboljih dokumentarnih filmova svih vremena! 

Neki od njemačkih sugovornika, bivših nacista, pristali su samo na tonsko snimanje pa ih je potajice snimao skrivenom kamerom (to su jedini crno-bijeli prizori u filmu). Kad je jednom prilikom razotkriven, bio je ozbiljno fizički napadnut te je mjesec dana proveo u bolnici. Potpuno suprotno dotadašnjoj praksi dokumentaraca posvećenih povijesnim temama, Shoah nema ni jedan jedini kadar arhivskog materijala, već se sastoji isključivo od suvremenih snimaka, pri čemu Lanzmann nipošto nije bio zainteresiran samo za sadržaj razgovora, nego i za umjetničko oblikovanje. 

Riječ je o doista neizmjerno fascinantnom umjetničkom djelu. Intervjui sa sugovornicima su impresivni u svojoj podrobnosti i intrigantnosti, a impresionira i Lanzmannova pozornost posvećena prostorima gdje ih je snimao, interijerima i eksterijerima, koji su redovno puni atmosfere. Sjajna je i kreativna odluka da ponekad snima i izvanjske prostore na putu do sugovornika, te posebno mjesta stradanja, nekadašnja stratišta, kojima pušta da govore sama za sebe, preobražena, no ta preobraženost samo pridonosi emotivnoj i misaonoj dubini.

Kritika je gotovo unisono ostala zadivljena filmom, a službena Poljska tog vremena je bila nezadovoljna, žestoko prigovarajući Lanzmannu da je Poljake prikazao isključivo kao sudionike provođenja holokausta, posve ignorirajući mnoštvo onih koji su Židove spašavali. Međutim, on je kao autor odlučio da u film neće uvrstiti snimljene razgovore s (aktivnim) pripadnicima pokreta otpora, smatrajući da bi tako nepotrebno proširio ionako iscrpno obrađenu temu. Ta vrsta materijala javno je dostupna kao dio Kolekcije Shoah u Filmskom i video arhivu Stevena Spielberga