Predstava je nastala u koprodukciji Škvadre i Teatra &TD. Reprizna izvedba na rasporedu je idući dan, 25. lipnja.

Izvode: Eva Kocić i Gendis Putri Kartini
Koreografkinja: Marta Habulin
Glazba: Branimir Norac
Dramaturg : Patrik Gregurec
Dizajn svjetla: Martin Šatović
Kostimografija: Barbara Radelja
Dizajn plakata: Julia Stura

MONOMIT je postojao raštrkan u narodnim pričama puno prije nego ga je Joseph Campbell prepoznao pomnom analizom korpusa narodnih priča. Campbell je tako, u funkciji katalizatora, predstavio svijetu MONOMIT kao obrazac koji se krije iza „svake priče ikad ispričane i koji je u svojoj srži stariji od piramida, od Stonehengea i od najstarijih špiljskih crteža", a tu je narativnu paradigmu nazvao „junakovim putem."

MONOMIT je tada krenuo na put kroz vrijeme, mjesto, teoretičare, umjetnike i njihova djela, isijavajući srž one prve priče koja je sadržana u svakoj priči. Tako putujući i uvijek se iznova ostvarujući, MONOMIT je došao do glazbenika Branimira Norca. Norac ga je čuo i uglazbio, te poslao dalje na put. MONOMIT, sada u obliku skladbe, prelazi prag i dolazi pred Škvadru. Unatoč katastrofi i svim popratnim nedaćama oprostoreni MONOMIT izdržava kao prva, dubinska, primordijalna priča u tijelima Škvadre sve do klimaksa, kojem vi upravo namjeravate svjedočiti.

Čini se da je i sam MONOMIT prošao Campbellov junakov put, koji se sastoji od katalizatora, prelaska praga, katastrofe i klimaksa, ali se na svom putu, kao i sve stvari koje putuju, razvio u nepredviđenom smjeru. Sada je bliži misli velikog američkog pisca Thorntona Wildera, „Mit nije priča koja se čita s lijeva na desno, od početka do kraja, već stvar koja se cijelo vrijeme drži pred očima".