Rujan je zapravo inače dobar mjesec za trgovine odjećom: ljudi se vraćaju s odmora, a prije nego što se krene na posao se radi i čistka u ormarima. U normalnim okolnostima baš u rujnu se ostvaruje oko desetine čitavog godišnjeg prometa, ali ove godine je i to propalo. Promet je za desetak posto manji nego u rujnu prošle godine i razloga ima više.Najprije je to inflacija i skupoća zbog kojeg će se sve teže „samo tako" kupiti neki novi komad odjeće, nego se kupuje samo ono što se doista treba.

A onda je došao rujan gdje je i u Njemačkoj živa u termometru bila solidno iznad 20 stupnjeva. „Naše mušterije su postale izuzetno usredotočene na svoje potrebe i po ljeti nitko ne želi kupiti odijelo za skijanje ili zimski kaput", kaže za postaju ARD Marcello Concillo, glasnogovornik modnog lanca Ernsting's family. Nisu zadovoljni niti u lancu Peek & Cloppenburg: kao i uvijek, jesenska odjeća je naručena i izložena u trgovinama, a onda su zavladale ljetne vrućine. „Vrijeme je čimbenik u maloprodaji koji se jedva može podcijeniti", kaže za istu postaju glasnogovornik tog modnog lanca iz Düsseldorfa.

Nemoguće predvidjeti

Brigit Georgi, stručnjakinja za klimatsku promjenu tvrdi kako će zapravo sve teže biti moguće predvidjeti kakvo će vrijeme biti. Osobito takozvana prijelazna razdoblja - jesen i proljeće postaju sve kraća, a mnogima se čini kako iz ljeta dolazimo ravno u zimu i obratno. A i zime su se u Europi promijenile, tako da je modnim kućama već gotovo nemoguće točno predvidjeti kakvo će vrijeme biti i koliko i kakvu robu trebaju naručiti.

Problem je i uobičajen način razmišljanja u trgovini tekstilom: već sredinom siječnja za njih prestaje zimska sezona i naručuju lakšu robu za proljeće. A ako koncem veljače padne snijeg i zavlada ciča zima i nekome ustreba novi zimski kaput, trgovine su prepune laganih jakni i odjeće za proljeće - ali kaputa nema.

No u slučaju ovog rujna je to neosporno i zasluga mjera štednje u mnogim obiteljima. Axel Augustin iz udruge trgovaca tekstilom i kožom tvrdi kako je rujan bio osobito loš u lancima nižeg i srednjeg cjenovnog razreda, ali u luksuznim trgovinama je bilo gotovo kao uvijek. Jer kupci takvih „krpica" znaju da je na tržištu samo ograničena količina takve odjeće, a ako je i konfekcijski broj problem - što među imućnima nije rijetko slučaj, onda se kupuje i po kiši i po suncu.

Još jedan udarac za „obične" trgovine

Ali i Augustin primjećuje kako sve manje mušterija kupuje unaprijed: „Kad je u kolovozu u Njemačkoj na nekoliko dana zahladilo, odmah se povećala potražnja za toplom odjećom. Tko onda nije imao jesensku robu, izgubio je promet."

Vlasnici modnih trgovina i u ovoj borbi za kupce se osjećaju izgubljenima pred konkurentom koji im prijeti doista doći glave: internetskom trgovinom. I na portalima se najprije nudi roba za trenutnu sezonu, ali tamo će se prije i u kolovozu naći zimski kaput, a u veljači kupaći kostim. Jedva da se uopće može platiti održavanje trgovine u središtu nekog grada koja će imati robu za sva četiri godišnja doba, a internetske trgovine nemaju taj problem.

No i modni portali se žale na pad prometa i mnogi razmišljaju potpuno ukinuti mogućnost besplatnog povrata robe koja kupcu ne odgovara. U doba kad se ipak treba nekoliko puta okrenuti svaki euro prije nego što se potroši nije lako prodati niti nove modne krpice. Pogotovo ako na starim hlačama ili vesti nema rupa i ako ih moljci nisu otkrili.