Glasina da su Shakespeareovi ljubavni soneti posvećeni muškarcu svojevremeno je podigla veliku prašinu. Prema riječima profesorice sa Sveučilištu u Georgetownu, Leni Orlin, Shakespear je sonete pisao i za muškarce i za žene.

"Shakespeareov se veliki talent, između ostalog, ogledao i u tome što je svojom maštom mogao oživjeti različite likove, što je radio i u svojim sonetima", objašnjava Orlin, koja dodaje da soneti nisu ljubavna pisma koja je netko pronašao na tavanu, već pjesme koje je on objavljivao.

Neki elementi ukazuju da se neke pjesme baziraju na njegovom životu, ali nije utvrđeno da je Shakespeare crpio ideje pišući pjesme isključivo iz svog privatnog života, to jest da je bio homoseksualac.

"Shakespeare je volio ponekad upućivati pjesme mladim muškarcima, a nekad mladim ženama. No, iako je teško ustanoviti tko su ti ljudi kojima se obraćao, nema razloga vjerovati da su oni zaista i postojali", kaže Orlin.

Mrzio je svoju suprugu

Mišljenje da je Shakespeare mrzio svoju suprugu bilo je uvriježeno u 19. stoljeću, a ovakav stav zasnivan je na njegovoj oporuci u kojoj je Ann spomenuta smo jednom i to ne imenom već na, navodno, pogrdan način.

Naime, Shakespear je svojoj supruzi oporučno ostavio „second best bed", što aludira na prijevaru i neskladan bračni život, a mnogi suvremenici su to protumačili kao akt mržnje. Prema tumačenju profesorice Orlin, taj izraz je bio uobičajen za to doba i dosta se koristio u pisanju oporuka.

Profesorica objašnjava da ova fraza nije pogrdna, i da je to verojatno značila da je taj komad namještaja bio od posebnog značaja za nju.

Pobornici teorije da je Shakespeare mrzio Ann dodaju da je to ujedno i jedina stvar koju joj je ostavio, ali Orlinova dodaje: "Ann je po zakonu imala pravo na trećinu njegovog imetka, koji je i dobila nakon Shakespearove smrti, te je bila vrlo dobro zbrinuta, što je pisac i znao".

Bio je neobrazovan

Iako je pohađao školu u rodnom Stratfordu na Avonu, koju su pohađali svi dječaci uglednih očeva, Shakespeare nije nastavio školovanje. Međutim, Orlinova kaže da to nikako ne znači da nije dobio klasično obrazovanje.

"U to doba čak je i osnovno obrazovanje bilo na latinskom i baziralo se na vrlo strogim pravilima", objašnjava profesorica.

Nije autor svojih djela

"Sve do 19. stoljeća nije postojala sumnja da je Shakespeare autor svih svojih pisanih djela, kad je Amerikanka po imenu Delia Bacon odlučila lansirati drugu teoriju", objašnjava Orlinova koja dodaje da je ona razglasila da je sir Francis Bacon, engleski filozof, pravnik i državnik zapravo napisao većinu tekstova koji se pripisuju Shakespeareu.

Iako je uspjela uzdrmati književnu javnost, teorija se nije dugo održala, obzirom da postoji još oko 80 kandidata koji su potencijalni autori Shakespeareovih djela. Među njima je i kraljica Elizabeta I.

Još jedna od pretpostavki zbog kojih je nekome uopće palo na pamet dovoditi u pitanje autentičnost Shakespeareovih djela jest i njihova kontinuirana kvaliteta koja tjera ljude da i nakon 400 godina čitaju i izvode njegova djela.