Na početku veze, kada se još upoznajemo, očarani smo očima svog partnera ili njegovim smijehom. Dijelimo isti ukus u glazbi i imamo toliko zajedničkih interesa da jedan drugoga ne možemo zasititi.

Uzbuđenje nam kola žilama i tjera nas na pomisao da smo zaljubljeni. No to nije ljubav, a ponajmanje ona bezuvjetna. To se zove zanesenost, i ona je temeljena na površnim karakteristikama, koje s vremenom gube čar. Iskrice nestaju što smo dulje zajedno.

Onda se pitamo što je to normalna ljubav

Tu u igru ulaze naše osobne vrijednosti. Odjednom postaje važno što naš partner misli o osobnim, političkim i društvenim vrijednostima, jer ako se ne složimo na tom dubljem nivou, shvatimo da nas povezuje samo to što se oboje smijemo istom vicu.

Počinjemo ispitivati našu ljubav i stupanj u kojem ona postaje bezuvjetnom. Kako znati je li to osoba s kojom želimo osnovati obitelj? I to je normalno jer radi se o osbi s kojom namjeravavo provesti život. Iz tog razloga potrebno je znati što je to bezuvjetna ljubav, a tu stupaju na snagu neke opće zablude koje nas navode na krive zaključke.

Bezuvjetna ljubav ne znači "bez obzira što partner učinio"

Mnogi ostaju u nesretnim vezama jer misle da svoju bezuvjetnu ljubav dokazuju tako da opraštaju sve što partner čini. Iz toga se rađaju veze u kojima se partneri zlostavljaju, a rijetko tko bi se složio da takva veza ima bilo kakve veze s ljubavlju. Partnerovi svakodnevni postupci odražavaju se na nama i našim emocijama pa nikad ni jedan od njih ne bismo trebali zanemariti.

Bezuvjetna ljubav je ljubav zbog koje ostajemo s partnerom ako mu se nešto slučajno dogodi. Ako oboli, ostat ćemo uz njega. Ako strada u nesreći, ako izgubi posao, mi nećemo odustati od veze. Predanost vezi unatoč preprekama, to je bezuvjetna ljubav.

Bezuvjetna ljubav nije ovisnost o partneru

Svaka osoba odgovorna je za vlastitu sreću. Ako smo podrška svojem partneru, to ne znači da smo mi odgovorni za ispunjavanje njegovih emocionalnih potreba. Ako se druga osoba oslanja o nas kako bi bila sretna u svim espektima svojeg života, to je ovisnost, a ne bezuvjetna ljubav.

No kako prepoznati razliku?

Ovisnost o partneru nastaje kada nemamo 'život' izvan veze, kada napustimo interese koji nas čine sretnima i umjesto toga od partnera očekujemo da zadovolji sve naše emocionalne potrebe. 

Bezuvjetna ljubav ne znači da volimo baš sve o i na našem partneru

I naš partner je ljudsko biće i ima svoje mane, a mi nismo dužni voljeti svaku od njih. Voljeti svaku sitnicu na partneru znači biti slijep za njegove loše strane ili se praviti da ih nema, što nije racionalno.

Bezuvjetna ljubav ne znači biti previše zaštitnički nastrojen prema partneru

Nitko ne želi gledati kako se nešto ružno događa osobi koju voli i potreba da zaštitimo one koji su nam bliski je prirodna. No 'štititi' drugu osobu na svakom koraku znači nadzirati svaki njezin korak i gušiti njezinu slobodu. Neuspjeh je normalan i mora se dogoditi. Ono što možemo učiniti je pružiti svoju podršku, ostati uz njega i potknuti ga da ne odustaje od svojih snova.

Istinska bezuvjetna ljubav omogućuje oba partnera da se unutar veze razvijaju kao dvije posebne individue. Ako volimo na taj način, potičemo partnerove i vlastite promjene nabolje, ali i dalje dijelimo osobne vrijednosti koje se s vremenom ne mijenjaju.

Bezuvjetna ljubav dozvoljava nam da budemo sretni bez partnera. To znači da smo neovisni, da slijedimo svoje interese, daje nam određenu slobodu unutar veze da vrijeme posvetimo sebi i svojem razvoju.

Kako bismo s nekimo mogli biti sretni, najprije moramo znati usrećiti sami sebe.