Samozavaravanje je jedna od omiljenih disciplina ljudskog roda, jer nas pričanje bajki samima sebi uljuljkava u neku varijantu života koja je naizgled dobra i sigurna. No, kad se jednog dana probudimo zbog neke drastične promjene u životu, obično ustanovimo da smo duboko zaglibili i povratka nema ...

Tako, primjerice, često sebi govorimo da ima vremena, no gruba nas stvarnost obično demantira - vremena uvijek imamo manje nego što mislimo. Stoga, odgađanje djelovanja može samo nanijeti štetu, a od koristi ni traga ni glasa.

Jednako tako, oslanjanje na druge nije pretjerano dobra politika. U stvarnom svijetu najbolje se pobrinuti sam za sebe, a ako dođe neka pomoć sa strane - dobro je došla. No, može se i bez nje.

Vlastita važnost još je jedan od ograničavajućih mitova - dovoljno je pogledati u noćno nebo kako bi shvatili da ste mali, beznačajni i teško da ćete ostaviti neki trag na svijetu. Osim, naravno, ako se stvarno ne potrudite.

Dobrota je sjajna osobina, no ako stalno stavljate potrebe drugih ispred svojih, čak i osnovnih potreba, ovaj ne baš tako prijateljski nastrojen svijet uskoro će vas progutati, sažvakati i ispljunuti. Bog je prvo sebi stvorio bradu, kaže stara narodna ...

Izbjegavanje konflikata je jedan od puteva kojim krenu mnogi kako bi si olakšali život - povlađuju nastavnicima, šefovima, nasilnicima, partnerima, roditeljima ... i na kraju shvate da se za njih pobrinuti neće nitko osim njih samih. No, često je već prekasno.

Sreća je najčešći izgovor za razliku između uspjeha i neuspjeha, ali i to je mit - da, jednom u milijun slučajeva jest, ali inače ste za neuspjeh krivi sami.

Kad prihvatite činjenicu da ste se odlučili za život u bajci, možda ćete shvatiti da je vrijeme za buđenje i preuzimanja stvari u svoj ruke ... nemojte samo predugo čekati, kao što rekosmo, vremena nema napretek.