Osobe koje se zateknu u prostoriji kojom se širi miris lavande vjerojatnije povjerovati potpunom strancu od onih koji se nađu u sobi ispunjenoj mirisom metvice ili prostoriji u kojoj se ne osjeća nikakav miris.

"Miris lavande ima smirujuć učinak na ljude", rekla je za Time Magazine kognitivna psihologinja i znanstvenica Lorenza Colzato. "Hipotezi u prilog ide i činjenica da je, s anatomskog gledišta, olfaktorni živac povezan sa srednjim prefrontalnim korteksom, dijelom mozga koji 'kontrolira' način na koji vjerujemo drugima".

I ranije provedena istraživanja pokazala su da naša sklonost da nekomu vjerujemo varira te da na nju utječu razni faktori, poput određene situacije i okoline, ali i ugodnih mirisa koji pojačavaju prodruštveno ponašanje: primjerice podići ćemo s tla predmet koji je ispao nepoznatoj osobi ili ćemo potpunim neznancima usitniti papirnatu novčanicu.

Kognitivna kontrola utječe na to da odluke koje donosimo ili naše ponašanje budu prilagodljivi u određenim okolnostima i ovisno o trenutačnom cilju.

U istraživanju što su ga proveli norveški znanstvenici sudjelovalo je 90 dobrovoljaca. Smješteni su u tri prostorije: jednu kojom se širio miris lavande, drugu u kojoj je prevladavao miris mente i treću u kojoj nije bilo umjetnih mirisa. Pokazalo se da je međusobno povjerenje u najvećem postotku uspostavljeno u prostoriji s mirisom lavande.

Udisanje lavandina mirisa prodavaču će pomoći da brže i uspješnije postigne osjećaj povjerenja kod, primjerice prodaje automobila. Rezultat našeg istraživanja može se primijeniti u brojnim životnim situacijama u kojima je temeljno međusobno povjerenje, primjerice u pregovorima, kod pogađanja cijene ili suradnje na poslu, zaključila je Colzato.