Sredinom osamdesetih bivši uspješni amaterski boksač Mickey Rourke zasjao je pravoj seriji fenomenalnih filmova, od Godine zmaja preko Devet i pol tjedana s Kim Basinger, Angel Hearta s Robertom DeNirom do Barske mušice u kojoj je glumio alter ego Charlesa Bukowskog do možda i najdojmljivijeg ostvarenja, Sv. Franje Asiškog u Francescu Liliane Cavani.

Niz groznih filmova, problemi s alkoholom, povratak profesionalnom boksu i nekoliko plastičnih operacija kasnije, kontroverzna zvijezda sijevnula je u Sin Cityju Roberta Rodrigueza, da bi povratak na A-listu potvrdio sjajnim Wrestlerom, za kojeg je već dobio niz nagrada, uključujući Zlatni globus.

Sjećate li se prvih utisaka nakon što ste pročitali sinopsis Wrestlera?

Želio sam raditi s Darrenom Aronofskym više nego što me bila briga za scenarij. Kada sam ga pročitao, nisam bio pretjerano impresioniran materijalom. Proveo sam najveći dio svog života u vježbaonicama, i brdo informacija iz materijala nije bilo uopće bitno za priču. No, znao sam da Darren, kao i Coppola ili Cimino znaju iz ničega napraviti sjajnu stvar.

Rekao sam mu: "Bitno je da mi omogućiš da i ja sudjelujem na izradi scenarija, jer ja o sportu znam daleko više nego ovaj tip koji je to napisao! Trebamo progovoriti o tabu temi, steroidima, jer svi bježe od toga".

Trenutno je velika stvar u SAD proganjanje igrača baseballa zbog toga, jer su svi rušili rekorde kao od šale i zatim poricali uzimanje steroida! U filmu, Randy je stariji čovjek kojem treba nešto kako bi imao dovoljno energije za teretanu. Mora uzimati hormone rasta, testosteron, sve ... Tako je i u sceni s kćerkom. Rekao sam Darrenu, „Daj mi da ja to napišem jer je to osobna stvar. Ne znam jesi li ikada imao curu koju voliš i koja te želi ostaviti, a tebi je preostalo samo par minuta da je nagovoriš da se predomisli." To je energija koju sam želio staviti u scenu, taj osjećaj „daj mi još jednu priliku". Zato sam zahvalan Darrenu koji mi je dozvolio da to napišem iznova i napravim osobnijim.

Već ste osvojili Zlatni globus, jak ste kandidat i za Oscara ... Jeste li osjećali da će se dogoditi nešto posebno kada ste počeli raditi na filmu?

Prvi dan kad sam upoznao Darrena Aronofskog osjetio sam da je on poseban! On je opaki igrač, pametniji od svih nas. Velik mozak! Podsjeća me na Coppolu kada sam bio mlađi. Napravili smo Rumble Fish i Francis bi govorio riječnikom koji je bio ... mislio sam, trebao bih pročitati još puno, puno knjiga! Nisam baš nešto učio u školi, bavio sam se sportom ... Francis je najzaslužniji što sam se dodatno obrazovao, stvarno pokušavajući shvatiti stvari koje do tada nisam mogao.

Darren je isti, ne radi kompromise i vrlo je inovativan. Hollywood je želio da snima velike filmove, no on ostaje u svom malom gnijezdu u Brooklynu, sa svojom malom produkcijskom tvrtkom kako bi mogao raditi filmove kakve želi. Mislio sam da mogu dobro raditi s nekim tko ima takav integritet. No, kako je on tako jako pametan, smatrao sam da moramo zaraditi međusobno poštovanje. Sumnjam da bih to uspio pred petnaestak godina. Prije nego što me liječenje promijenilo, rekao bih mu da odjebe i bacio mu stol kroz prozor. Ipak, uspio sam dovoljno odrasti da napokon shvatim posljedice svojih djela i postanem odgovoran i profesionalan. Nisam mu zamjerao što se ponaša autoritarno prema meni.

No, da zapravo dam odgovor na vaše pitanje: Da, nakon šest dana znao sam da imamo nešto posebno u rukama. Darren mi je prvi dan rekao: „Onda, stari, kako si uspio usrati sve što si napravio u životu? Imao si gotovo sve? Ako te zaposlim, ti radiš za mene, slušaš sve što ti kažem, radiš sve što ti kažem da radiš i nikad, baš nikad ne dovodiš moj autoritet u pitanje pred ekipom .. i ne mogu ti platiti." Mislio sam, dobro, pametan je i ima muda! Tog dana je zaradio moje poštovanje. Od prvog do šestog dana trajalo je zadobivanje povjerenja i poštovanja.

Do kraja snimanja vjerovao sam u njega toliko da sam napisao pismo Springsteenu i zamolio ga da napiše pjesmu. Kada je Bruce napisao tu divnu pjesmu besplatno, poveo sam Darrena na Springsteenov koncert pred 80.000 ljudi na Giants Stadium. Otišli smo u backstage da upoznam Darrena s Bossom. Bruce je uzeo gitaru, a Darren ga je upitao „Zašto si napravio tu pjesmu za naš film?". A Bruce je odgovorio „Napravio sam to za Mickey, da može ponovno biti tamo gdje mu je mjesto." Bio sam stvarno ponosan.

Niste se osjećali tako ponosno kad ste napravili Sin City ili ostale filmove u zadnjih par godina ...

Ne, ni blizu! Poštovao sam te filmove, no Wrestler je najbolji i najteži film koji sam ikad napravio. To je bila čista magija od prvog do zadnjeg dana. Nikad nisam vidio ekipu da radi tako luđački. Imali smo budžet od 5 milijuna dolara, nismo imali čak ni stolce u kojima bi sjedili! Napravili smo scene borbi između pravih borbi, proveo sam 4,5 mjeseca učeči hrvanje. Dripac mi nije dozvolio da imam kaskadera. Rekao je „Moraš sam odglumiti sve!". Bogme, sad imam nov pogled na svijet hrvanja, i svaka im čast! Pokazali smo film starim šampionima i svi su ga prihvatili, čak i dio o steroidima. Rekli su mi: „Sada si jedan od nas!" Čak su me pitali želim li se pridružiti natjecanju Wrestle Mania, no moj je agent odmah počeo urlati Ne! Ne!.

Da li je hrvanje stvarno različito od boksa?

Da, isto je kao i ping-pong ili ragbi! To je sport koji sam počeo poštovati, jer ti ljudi dobivaju gadne batine! Rade to za publiku, a nakon 15 ili 20 godina ne mogu si sami zavezati cipele!

Osjećate li to iskustvo nekom vrstom otkupljenja?

Ne znam radi li se o otkupljenju, no puno ljudi nalazi sličnosti između mene i Randyja. Više nego i ja sam, više nego što bih želio priznati!

Kada ste počeli snimati filmove jesti li željeli na neki način dobiti više poštovanja?

Ne želim se vraćati u svoje usamljeno djetinjstvo puno srama. Počeo sam trenirati kako bi bio profesionalni borac, no ozlijedio sam se s 18 godina. Slučajno sam počeo glumiti, zapravo se nikad nisam osjećao dobro, želio sam biti borac jer sam se želio osjećati kao muškarac, zbog svih problema koje sam imao jer sam bio malen i često su me tukli. Želio sam da me nitko nikad ne može dodirnuti. Sve to učinilo me teškom osobom. U jednom trenutku ponos postaje slabost. Kada sam započeo liječenje, doktor mi je rekao: „Morate promijeniti svoje navike, jer ono što vam se događalo kad ste bili mali ne događa se sada. Dobro je ne biti opak cijelo vrijeme, jer život je prekratak." Izgubio sam sve zbog takvog ponašanja, pa ću ostatak života pokušati biti osoba koja je spremna opraštati. Mali psići o kojima toliko govorim, oni su mi dali osjećaj odgovornosti. Njihova dobrobit ovisi o meni, pa ih uzimam iz loših domova i dajem im ljubav umjesto udaraca.

Kada su stvari krenule krivim putem?

Mislite u glumi? Pa ... od prvog posla koji sam dobio. Čim bih završio pregovore s producentom ili redateljem, pomislio sam „ovaj lik misli da posjeduje cijeli svijet, i to me jako smeta. Miči mi se s puta!"

Žalite li za nečim?

Joj, za puno stvari. Želio bih da sam imao dovoljno znanja da se ponašam drugačije. Želim popraviti potrgane dijelove svog života. Žalim svoje loše ponašanje, moje odnose s nekim ljudima, jer često sam dozvoljavao da loše veze utječu na moj život.

Ali, snimili ste neke velike filmove...

Ljudi mi prilaze i pitaju me: „Kako si to napravio? Kako si postao glumac?". A ja im kažem, radio sam više i jače od ostalih. Jednog sam dana otišao u Actor's Studio i rekao sam da želim biti poput Pacina, DeNira, Walkena ... želio sam biti poput njih, i jedini način da to i postanem je bio da radim više od drugih. To mi je dao moj mentalitet sportaša, da mogu raditi više nego ostali.

Što bi za vas predstavljao Oscar? Marite li za to?

Naravno da da! Vjerojatno će ga dobiti Sean Penn, i to je u redu, on je moj dragi prijatelj. No, ako ga ja dobijem, to će predstavljati moj put. Dugačak put. I bit će i gorko i slatko. Moja baka i moj brat, koji su dvije najvažnije osobe u mom životu, nisu više ovdje. Mogu to podijeliti sa svojim psima. Možda, da sam se drugačije ponašao pred 10 godina, mogao sam to podijeliti i s bakom i s bratom. To je sjajna nagrada, no ne možete je pojesti, možete se slikati s njom. A i neće me dovesti u raj!

Da li ponekad pomislite, „isti ljudi koji mi sada žele dati Oscara iznevjerili su me pred deset godina?"

Ne krivim njih, ja sam taj koji je skrivio vlastito uništenje. Ja sam taj koji je govorio gluposti poput „gluma je sranje". (Uzdah) Bio sam glup. Sve dok nisam našao pravog liječnika i pravog svećenika. Kada je moj brat umirao, rekao mi je: „Buraz, nisam mislio da se možeš promijeniti". On je bio najbolji. Nije ovdje sa mnom, no uvijek će biti kraj mene.

Jeste li ikad pomislili da ćete umrijeti?

Samo kad sam imao pištolj u ustima, metaforički. Sjedio sam u svom ormaru, razmišljajući kako bi bilo da to napravim. Iznenada me pogledao moj pas i rekao mi, ako odeš, tko će se brinuti za mene? Ta me mala životinjica treba, znate. Kad imate brata koji ima rak cijeli život, još ste i katolik poput mene, nema načina da to i napravite. To bi bilo loše prema mom bratu i njegovoj ostavštini.

Koji je vaš slijedeći projekt?

Možda Iron Man 2. Upravo sam završio film s Gelom Babluanijem koji je napravio 13. Možda novi film Waltera Hilla. A onda ću napraviti film koji pišem već 18 godina, a koji se zove Wild Horses.