Michael Moore dijeli javnost kao malo koji drugi redatelj - kod jednih izaziva bijes, dok drugi cijene njegov rad i smisao da surovu stvarnost prenese na veliko filmsko platno.

S kontroverznim dokumentarcem Fahrenheit 9/11 na kino blagajnama je zaradio preko 100 milijuna dolara, a svojim satiričkim stilom utjecao je na brojne generacije mladih režisera i populariziralo žanr dokumentarnog filma.

Naglašeno ljevičarsko političko opredjeljenje donijelo mu je jednak broj štovatelja i neprijatelja, a kritičari mu najviše predbacuju pretjerano isticanje osobnih stavova i nedostatak objektivnosti, što i sam redatelj ne skriva.  

"Istina je da prikazujem događaje iz vlastitog kuta gledanja, međutim, činjenice koje iznosim potpuno su točne. Dakle, temelji su 100% objektivni, a zaključci su moji i mogu biti točni ili netočni", objašnjava Moore. Napominje da mu na prvome mjestu nije politika nego umjetnost, jer će ljudi primiti i razmisliti o njegovoj poruci samo ako uspije snimiti dobar film.

Mooreov najnoviji uradak "Capitalism: A Love Story", govori o lakomoj američkoj korporacijskoj kulturi koja je prouzrokovala trenutnu globalnu recesiju. Film je svojevrstan sažetak redateljevih dosadašnjih stavova: "Radio sam ovaj film kao da mi je posljednji i u njemu sam na neki način obuhvatio sve za što sam se zalagao posljednjih 20 godina."

Moore je svjestan da depresivan film o ekonomskoj krizi nije stvoren za privlačenje masa u kino pa je puno pažnje posvetio svom prepoznatljivom humoru.

"Bilo je rizično pojaviti se pred producentima i tražiti novac za ovakav film. Znam da se ljudima u petak navečer ne gledaju teške teme, ali potrudio sam se krizu prikazati na zanimljiv i provokativan način", zaključuje redatelj.