Predstava "Malograđani", premijerno postavljena u petak u zagrebačkom Gradskom kazalištu Gavelli, suvremeno je čitanje drame ruskog književnika Maksima Gorkog koje u redateljskoj interpretaciji Paola Magellija arhetipski lik malograđana raskrinkava kroz zaigranu mješavinu groteske i patosa.

Komad napisan 1901. u kojemu se Gorki bavi rastakanjem paravana uljuđenosti i građanštine na prijelazu stoljeća, "Malograđani" nude koliko klasičan, toliko i u svojem iskazu provokativan prikaz vremena velikih mijena: prva drama velikog ruskog književnika anticipira dva ključna povijesna i kulturna prijelomna događaja 20. stoljeća predstojeću Prvu rusku revoluciju i uvođenje naturalizma na pozornicu.

Gorki, koji je u vrijeme pisanja te drame već bio etablirani pisac, dobro poznaje svoju epohu; siroče od svoje 10. godine, lutajući novim urbanim središtima ubrzane industrijalizacije, preživljavajući od svakovrsnih sitnih poslova, rusko je društvo sagledao gledajući iznutra, iz perspektive čovjeka na dnu.

Obračunavajući se s dekadencijom prošlosti koja odbija ustupiti mjesto novoj suvremenosti, svoje "Malograđane" smješta u kontekst zajedničkog bivanja, gdje unutar obitelji bezveznjaka i glupana izaziva raskol, vodeći svoje protagoniste od (naizgled) mirne ugode (malo)građanskog života do totalnog rasapa odnosa uvjetovanog ne toliko gubitkom smisla, koliko konačnim neizbježivim prihvaćanjem da smisla nikada nije ni bilo.