Magneti mogu izmijeniti osjećaj za moralno, navodi izvješće objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Koristeći moćno magnetno polje, znanstvenici s MIT-a, Sveučilišta Harvard i Medicinskog centra Beth Israel Deaconess uspjeli su pomutiti moždani centar za moralno sudionika u istraživanju zbog čega su oni imali poteškoća u razlikovanju nevinih namjera od štetnih posljedica i procjeni moralnosti. Istraživanje bi moglo imati važne implikacije u kontekstu neuroznanosti, ali i na sudovima, posebno u slučajevima kad sudjeluje i porota.

Liane Young s MIT-a koje je suautorica članka u navedenom časopisu kaže da je "jedna stvar znati da ćemo pronaći centar za moralnost u mozgu, a sasvim druga biti u mogućnosti 'nokautirati' taj centar i poremetiti ljudsku moralnu prosudbu".

Logično, prije nego li su ga mogli 'omamiti', znanstvenici su prvo morali pronaći taj centar, odnosno dio mozga.

Dvadeset sudionika istraživanja čitalo je različite priče o ljudima s dobrim ili lošim namjerama koje su imale i različite ishode. Sudionici su morali na skali od jedan (najlošija ocjena) do sedam (najbolja ocjena) ocijeniti ponašanje likova iz priča kao neprihvatljivo ili moralno prihvatljivo. Tijekom čitanja priča, znanstvenici su sudionicima snimali dio mozga poznat kao temporo-parijetalni spoj (TPS), prema brojnim studijama, predio povezan s moralnošću.

Istovremeno su ih izložili magnetnom polju koristeći se metodom transkranijalne magnetne stimulacije. Magnetna su polja stvorila zbrku u neuronima od kojih je sačinjen TPS i koji su neuravnoteženo i kaotično izbacivali električne impulse. Sudionici su zbog toga imali poteškoća prilikom procjene moralnog u pričama; uglavnom su se fokusirali na negativne ishode i priču ocjenjivali kao moralno neprihvatljivom. Kad bi se uklonilo magnetno polje, sudionici su se uglavnom koncentrirali na pozitivne namjere likova iz priča, a ne na ishod. Znanstvenici nisu u potpunosti 'uklonili' sposobnost moralne prosudbe, ali fascinira da su i najmanje varijacije potencirale gotovo potpuno suprotne ishode.

Konkretno, otkrića bi se mogla primijeniti, osim u neuroznanstvenim istraživanjima, i na sudovima. Mogućnost ulaska u mozak, recimo, odvjetnika, sudca ili porotnika, i shvaćanje procesa i aktivnosti koji se odvijaju prilikom moralnog prosuđivanja i donošenja pravnih odluka mogli bi pomoći u što pravednijem donošenju tih odluka, kao i povećanju njihove učinkovitosti.

Young kaže da će ovo istraživanje spriječiti manipulaciju sudaca i porotnika od strane utjecajnih individua jer će "magneti učini svoje" - sviće se prije fokusirati na namjeru nego isključivo na ishod. Ipak, istraživanje neće promijeniti zakone, ali bi i moglo pridonijeti poboljšanju u donošenju prosudbi o odgovornosti, šteti i prikladnoj kazni.