Ideju su promovirali biolozi na čelu s Davidom Sloanom Wilsonom koji tvrdi da ljudi svoj razvoj duguju radu u grupama i da je upravo to urođeno, a ne sebična briga za samoga sebe. Teoriju pokušava dokazati i na modernim ljudima, u malom mjestu Binghamton u državi New York, gdje je pokrenuo nekoliko projekata od uređenja parkova do nagrađivanja školske djece za grupni rad.

Wilsonu se nije sviđala teorija sebičnosti koja se svakodnevno provodila u praksi i koja je prozvela nebrojene vođe, menadžere i političare čija je jedina pogonska snaga bila sebičnost i briga za vlastite interese.

Prema Wilsonu, jedinka se može razviti jedino kao koristan član grupe, a suradnja je ključ prilagodbe naše vrste uvjetima života. Znači, sebičnost može pobijediti suradnju unutar grupe, no grupe koje kvalitetno surađuju uvijek će pobijediti grupe sebičnih pojedinaca.