Ljubav se često idealizira i shvaća prilično djetinjasto, pa nije loše spomenuti tri istine koje ističu psiholozi, a koje niti će vam netko reći, niti ćete sami o njima voditi računa u dovoljnim količinama. 

Ljubav nije nužno kompatibilnost

Samo zato što ste se zaljubili u nekoga, ne znači da će vam on biti kompatibilan partner na duge staze. Ljubav je emocionalni proces, a kompatibilnost logičan, pa se te dvije stvari ne moraju nužno slagati.

Prilikom potrage za partnerom nije bitno uključiti samo srce, nego i razum. Naravno da želite naći nekoga zbog koga će vam srce brže kucati, ali morate procijeniti i osobine potencijalnoga partnera, kako se ponašaju prema sebi i drugima, kakve su im ambicije i pogledi na život... Jer ako se zaljubite u nekoga s kime niste kompatibilni, nećete se usrećiti.

Ljubav ne rješava probleme u vezi

Iako ljubav koju osjećate prema nekome čini da blagonaklono gledate na probleme koji se pojave u vezi, ona nikako ne znači i rješenje bilo kakvih problema s kojima se u toj vezi možete suočiti. Iako je vrtlog emocija jako zavodljiv i daje osjećaj nadmoći i važnosti, vezama je potreban čvrst temelj koji emocije ne mogu urušiti.

Ljubav ne znači da se uvijek morate žrtvovati

Požrtvovnost je jedan od osnovnih znakova da nekoga volite, kao i stavljanje potreba drugih ispred svojih. Ipak, uvijek se postavlja pitanje što se točno žrtvuje i je li žrtva vrijedna toga.

Najnormalnija je stvar u vezama žrtvovati dio svojih želja, potreba i vremena za drugu osobu i to je ono što vezu čini dobrom. Ipak, ukoliko se žrtva odnosi na samopouzdanje, dostojanstvo, fizičke osobine, ambicije i životne ciljeve, tada takva ljubav postaje problematična. Dobra veza treba podržavati i obogaćivati individualni identitet, a ne mijenjati ga ili oštećivati.