Julia Kršlović, novo je i zanimljivo ime u aktualnoj likovnoj produkciji. Studentica je završnih godina na zagrebačkoj ALU, suradnica u HNK-u . Autorica je već sada zapaženih ciklusa u ulju i akrilu, te crteža. Razgovaramo s umjetnicom o novom ciklusu.

Nedavno se pojavio novi ciklus, Ljetni fragmenti.

- "Ljetni fragmenti" su serija od 6 slika manjih formata, naslikane akrilom. Nastale su po predlošku detalja sa fotografija koje sam fotografirala kroz ljeto.

Što je posebnost ovoga ciklusa?

- Ulazeći u detalj lovila sam intimu tih trenutaka, a mijenjanjem kolorita atmosferu. Skrećući sebi, a i u konačnici promatraču, pozornost na detalje, tražila sam makrosvemir u mikrosvemiru. Potreba za time došla je iz stanja pomračenja, manjka želje za životom (što je stanje s kojim su se svi susreli barem jednom u životu).

I tada započinje potraga.

- Trebala sam nešto za što bih se primila dok taj period prođe i odlučila sam da će to biti potraga i ovjekovječivanje momenata koji hrane ono najmekše u meni i vraćaju iskru duši, utješni su. Time oni više nisu zanemarivi detalji, već ključni temelji za daljnji put. Meni će biti vječni podsjetnici, a promatračima nadam se, inspiracija da posvjeste svoje srodne trenutke.

Šest akrila Julije Kršlović, na format platna 40 x 30 cm, dijelovi su dana, svijetleći komadići mozaika proživljenih stanja i razmišljanja čovjeka, detalji velikog i opširnog dnevnika, govore o trenutcima koje pamtimo više od drugih, o kratkotrajnim vremenskim isječcima koji imaju nesvakidašnje nezaboravno značenje i nemjerljivu vrijednost.

Kada slikar naslika vlastiti autoportret, mi na njegovom licu čitamo aspekte života jer na licu ostaju vidljivi svi tragovi.

Kada slikarica naslika, oživotvori nekoliko minuta koji su ostali iza nas, mi u njima prepoznajemo karakter života, vrijeme potrebno da se sićušna zrnca u klepsidri pretoče iz jedne posudice u drugu i označe, obilježe nezaustavljivi protok vremena.

Otvorena knjiga, karte koje govore, svijeća, mačka, čamac, valovi, tetovaže, šarene keramičke pločice na podu, vidljivi su i opipljivi fragmenti toga vremena, šutljivi, mada posve dovoljno govore nijemo i o sebi o i drugima i o vremenu, onom koje je bilo, koje jest i koje će tek doći jer oni su svjedoci vremena.

Slojevit ciklus akrila Julije Kršlović, uznemirujući niz slika o susretima sa samim sobom, vehementan i nemilosrdan.