Milijun kuna dodijelilo je Ministarstvo poljoprivrede lovcima prošli tjedan, e da se intenzivnije posvete izlovu lisice i čaglja diljem Hrvatske. Potonja zvijer, srodnik šakala i kojota, obitava uglavnom na obali i otocima južnog Jadrana, no lisice ima posvuda u znatnom broju. Istaknuta tarifa iznosi 600 do 700 kuna po primjerku jedne ili druge vrste, što je cifra koja bi svakako trebala dodatno stimulirati izlov.

Jednostavnim računom, dakle, ako uzmemo srednju vrijednost ulova, dolazi se do ciljanog broja od preko 1500 odstrijeljenih ili otrovanih jedinki dviju vrsta. Dok lovačka udruženja pozdravljaju takvu mjeru, aktivisti za zaštitu životinja oštro je kritiziraju.

Obje strane iznose svoje argumente, premda je jasno da je već u samom staru i sasvim načelno riječ o nepomirljivim stajalištima. Povrh toga, iz Mreže za zaštitu životinja koja okuplja 43 domaće udruge tog profila, požalili su nam se da nisu dobili službeni odgovor iz ministarstva kojem su poslali protestni dopis.

Štoviše, čuli smo i da se veliki broj građana pojedinačno obratio ministarstvu, no zasad navodno nema reakcije s te adrese. Priupitali smo zato navedene suprotstavljene strane o njihovim uvidima na zadanu temu. Od ključnih razloga za lovnu kampanju, pak, naglasak u priopćenju ministarstva uz dodjelu novca stavljen je na tezu da lisice i čagljevi smanjuju broj lovne divljači kojom se hrane, te da prenose određene bolesti.

Uspješna oralna vakcinacija lisica

„Navedene razloge za ubijanje golemog broja životinja smatramo nedovoljno argumentiranima i bez podloge u stručnim analizama i znanstvenim istraživanjima", rekla nam je voditeljica mreže Stela Cota.

Ona dalje navodi kako je samo Ministarstvo poljoprivrede svojim objavama proteklih godina već opovrgnulo sadašnje vlastite tvrdnje: „Ministarstvo od 2011. uspješno provodi, dvaput godišnje, program oralne vakcinacije lisica radi iskorjenjivanja bjesnoće, zbog čega je prošle godine najavilo da bi Hrvatska 2018. mogla biti proglašena zemljom slobodnom od bjesnoće."

Hrvatski lovački savez (HLS), čije smo stajalište zatražili, potvrdilo nam je podatak o uspješno suzbijenoj bjesnoći kod lisica. „Time je, prema podacima s terena", smatraju lovci, „došlo do povećane i nekontrolirane brojnosti

Po njima, već problem predstavlja to što lisica nema prirodnog neprijatelja. Pa će ga očito nadomjestiti čovjek, naročito zbog toga što se lisica zbog hrane - uglavnom otpadaka - širi u urbana i ruralna naseljena područja Hrvatske. Aktivisti na strani životinja ipak inzistiraju na zaključku o spomenutoj konkurentnosti.populacije lisica. Također, došlo je i do pojave oboljenja lisica od šuge koja je opasna i prenosi se na domaće životinje, kućne ljubimce i čovjeka." Pritom HLS negira pretpostavku o konkurentnosti ljudi-lovaca i zvijeri oko manje divljači kao obostrano poželjnog plijena. Dodaje se kako lovci, temeljem zakonske regulative, u lovištima održavaju populaciju plijena i predatora u održivim okvirima za stanište.

I čovjek ima nagon da zaštiti sebe

„Zbog nedostatka hrane životinjskog podrijetla, jer su takve životinje poubijali lovci, gladni čagljevi i lisice prisiljeni su tražiti hranu na smetlištima i u blizini ljudskih naselja. Radi se o zatvorenom krugu u kojem su glavni uzrok problema lovci, a stradavaju životinje koje samo slijede svoj nagon za preživljavanjem", rekla nam je Cota, nastavljajući opisivati jednu studiju Ministarstva poljoprivrede o čaglju, objavljenu 2015. godine. Tamo se navodi kako se čagalj hrani najvećim dijelom sitnijim životinjama poput glodavaca, gmazova, vodozemaca, riba, kukaca i pužev. Uz to tu su još i strvine, otpadci i biljke.

„I kod čovjeka, kad je ugrožen njegov životni prostor u naselju ili u dvorištu, javlja se prirodni nagon za vlastitu zaštitu",  poručili su nam o tome iz HLS-a. Predstavnici lovaca pritom su priznali da se ljudi ponekad neopravdano osjećaju ugroženima i traže pomoć od vlasti i lovačkih udruga.Nije zabilježeno da čagalj napada domaće životinje, a kamoli čovjeka. Radi se o zvijeri teškoj samo desetak kila. A on nije niti ozloglašeni prijenosnik bolesti. Aktivisti zaključuju da je ogromni iznos od milijun kuna, odnosno nagrade od 600 do 700 kuna po glavi, i posve u nesrazmjeru s troškom odstrela. A taj se novac mogao bolje upotrijebiti u cilju postizanja mirnog suživota ljudi i divljih životinja.

Ipak, mišljenja su kako u ovom trenu postoje opravdani motivi za obimniji izlov čaglja i lisice. Po njima, u pitanju je nekontrolirano povećanje njihova broja, često opravdani strah od širenja u zone naseljene ljudima, te istiskivanje drugih vrsta iz šume.

Hrvatskoj treba humanija strategija

Mreža za zaštitu životinja na sve to sugerira drukčiji pristup. On je svakako zahtjevniji, ali dugoročno efikasniji i ekološki primjereniji. „Umjesto pogodovanja lovačkom lobiju", kazala nam je Stela Cota, „u Hrvatskoj se treba utvrditi humana strategija za rješavanje problema s povećanim brojem čagljeva i lisica."

To uključuje smanjenje odstrelnih kvota za lovnu divljač koja je prirodni plijen čagljeva i lisica, nastavak provedbe oralne vakcinacije lisica, odgovorno ponašanje ljudi. Odgovornost podrazumijeva ograđivanje dvorišta, izbjegavanje hranjenja divljih životinja i ostavljanja smeća koje bi bilo dostupno životinjama.

Nadalje, zaštitnici životinja traže učinkovitije kontrole veterinarske inspekcije, kako bi se smanjilo izlaganje animalnog otpada nastalog nakon guljenja i odstranjivanja unutrašnjih organa divljači nakon lova, te klaoničkog otpada iz registriranih i neregistriranih objekata. Konačno, neophodna je veća edukacija ljudi o normalnosti bliskijeg kontakta s divljim životinjama.

Teško je očekivati da će se izložena dva pogleda na ovu problematiku tako lako pomiriti. No, zato bi nadležne instance vlasti, uz pomoć znanstvenika i rasprave u široj javnosti, umjesto neobaziranja na dopise aktivista, trebale odraditi zadaću nepristranog arbitra. Onakvog kojemu je svakako na umu suvremeni te objektivni ekološki tretman, a ne tek linija manjeg otpora s dobro plaćenom lakoćom na okidaču.