Prema tvrdnjama znanstvenika sa Sveučilišta u Edinburghu, sitni kristali mogli bi se iskoristiti za proizvodnju računala s ogromnom memorijom.

Ti kristali primijenili bi se kao memorijska spremišta za računala koja bi tad mogla sadržavati i do 100 puta više podataka nego što je to moguće s trenutnim hardverom.

Znanstvenici su se koristili nisko energetskim laserima da bi kristale soli pretvorili u gel.

Razvoj ove tehnologije omogućio bi spremanje jednog terabajta podataka na prostor veličine šećerne kocke. To vam je otprilike 250,000 fotografija ili milijun knjiga.

No, ništa tu nije tako jednostavno. Mnogi stručnjaci tvrde da je postupak stvaranja čvrstih kristala iz soli teško kontrolirati.

Takav postupak uvjetovan je kritičnom masom molekula koji se moraju skupiti na jednom mjestu, što je iznimno teško postići, a kamo li kontrolirati.

Ipak, znanstvenici se nisu dali smesti; riješili su taj problem emitirajući dvije preklapajuće niskoenergetske laserske zrake u smjeru otopine soli čime su osigurali sasvim dovoljnu količinu energije za stvaranje privremenih kristala.

U usporedbi s dvodimenzionalnom površinom cd-a, trodimenzionalni optički uređaj ima brojne slojeve u kojima sitni kristali djeluju poput spremišta podataka.

Podatci bi se snimali na isti način kao i na kompaktne diskove, a na isti način bi se i očitavali.

Takvi uređaji pojavit će se na tržištu vjerojatno za 10-ak godina.