Petnaestogodišnji Bino živi na otoku Madagaskaru u Indijskom oceanu. Kad se ne brine za bika njegovog djeda, ovaj dječak traži zlato dva sata hoda od sela Betsiaka u kojem živi.

Ovaj petnaestogodišnjak (njegovi roditelji tvrde da zapravo ima 13 godina) nikad nije bio u školi, iako se ona nalazi tek nekoliko minuta od drvene kolibe u kojoj Bino spava sa svojom braćom i sestrama. Kao osmo od desetero djece u obitelji, jedini nema nikakvo obrazovanje.

''Škola nije nešto što me zanima. Uostalom, škola me zastrašuje'', kaže Bino, ali zapravo želi reći da ga roditelji ionako ne puštaju u školu. Zašto? On na to nema odgovor.

Nikad ih to nije pitao. Još jedna činjenica koje nije svjestan je da ima pravo na obrazovanje. ''Što je to pravo?'', pita on.

Njegov otac Bamora je farmer i kopač zlata. Kaže da nema diskriminacije među njegovom djecom, te da je jedini razlog zbog kojeg Bino ne ide u školu taj što mu on financijski to ne može priuštiti.

Tako Bino svoje dane provodi radeći teške poslove. ''Nije teško raditi'', kaže dječak. Gotovo svakog jutra odlazi tragati za zlatom s ostalom djecom iz sela koja to rade prije odlaska u školu.

Baci se u duboku rupu i iskopa kamen pomoću poluge. Zatim mora isfiltrirati 25 kilograma kamenja u nadi da će naći nešto zlata. Ako ima sreće, naći će dovoljno da zaradi nešto novca kojeg će podijeliti s roditeljima. Ako mu što ostane, kupit će si nešto odjeće.

Zna brojati samo do 40, ali prepoznaje vrijednost novčanica prema bojama. Kad ga slušate, zvuči kao da bi volio ići u školu. A kad ga upitate o čemu mašta, kaže:

''Volio bih postati učitelj.''