Kultura promjene Studentskoga centra u 2018. godini nastavlja svoj likovni program otvorenjem izložbe Sutura istaknute meksičke umjetnice Terese Margolles  18. siječnja u 19 sati u Francuskom paviljonu, Savska 25. Izložba je otvorena do 24. veljače, radnim danom od 16-20 sati i subotom od 10-14 sati. Nedjeljom je Paviljon zatvoren.

Teresa Margolles jedna je od najzanimljivijih meksičkih umjetnica svjetske reputacije, njezin je rad međunarodno prepoznat i priznat te izlagan u svim važnijim institucijama i na manifestacijama poput Venecijanskog bijenala, Manifeste, Guggenheima, MUAC-a, itd. Ovo je njezino prvo samostalno izlaganje u Istočnoj Europi.

Na zagrebačkoj izložbi Sutura autorica ispunjava Francuski paviljon balončićima u varijaciji instalacije Zrak, svoga najpoznatijega djela te predstavlja dvije nove produkcije nastale u korelaciji s lokalnom scenom, uzimajući u obzir lokalne specifičnosti. 

Jedna od njih nastala je u suradnji s članovima zagrebačke LGBT zajednice koji su ujedinili platna koja su skupila ostatke brutalnosti nedavnih ubojstava triju transrodnih prostitutki u Ciudad Juarezu, inače protagonistkinja autoričinih ranijih radova. Ta akcija žalovanja, u kojoj oni posuđuju svoje vrijeme i tijela kako bi se odrekli zločina u kontekstu ekstremnog nasilja u Meksiku, istovremeno otvara emocionalan registar koji će manifestirati politički i ideološki okvir okoliša, u kojemu njihova tijela postaju podložna nasilnim djelovanjima. U svom drugom radu Štoviše, trava raste, fotografskom diptihu i videu koji je nastao u rujnu 2017., umjetnica dokumentira akciju uklanjanja bilja koje je prekrivalo stare tračnice vlaka u dvorištu Studentskog centra. Tim činom Margolles vraća u prvobitno stanje rijetko spominjanu epizodu povijesti SC-a iz vremena Drugog svjetskog rata.

Margolles stvara snažna umjetnička djela koja problematiziraju socijalne i ekonomske norme društva, koje smrt - nasilnu, onu drugih i drugačijih  - prihvaća kao normalnost. Njezin izričaj prvenstveno je hrabar, ona propituje, ali i krši društvene i umjetničke konvencije. Kroz svoj dugogodišnji rad razvila je jedinstven umjetnički jezik kako bi kroz suptilne geste dala glas nasilno ušutkanim žrtvama.

Kustosice izložbe su Karla Pudar i Alejandra Labastida u suradnji s Martom Kiš, kustosicom Francuskog paviljona.