Koncert za Antona Živkovića u Uljaniku
Kako je samo teško organizirati stvarnu humanitarnu akciju
Anton Živković ima neopisivo težak život, i zaslužio je svaku pomoć koju mu ova država može dati. Njegov invaliditet posljedica je skoka u vodu, kada je slomio vratni kralježak i ostao paraliziran.
Humanitarni koncert kojim mu pokušava olakšati život odlučila je organizirati mlada aktivistica, čija se frustracija institucijama može jedino izraziti njenim vlastitim riječima:
Dakle, koncert će se održati u petak, 19.06. u clubu "Uljanik" s početkom u 20h!
Nastupaju: Reanimacija, Tito's bojsi, Infernal Tenebra, Limunova pita, Slide field, The Rock Flock, Direct Injection i Evolution drift. Bad Reputation je otpao.
Koncert je za Antona Živkovića, 100% invalida iz Pule koji živi u podrumu od 30 kvadrata sa ocem, majkom i mlađim 11-godišnjim bratom. Grad mu do dana današnjeg nije riješio stambeno pitanje, iako je gradonačelnik bio u posjeti osobno kod mladića.
Sav prihod od ulaznica će biti uplaćen na Antonov račun.
Bezuspješno smo tražili sponzore koncerta koji bi pokrili organizacijske troškove u iznosu oko 3 000 kn. Jedini koji su nam se odazvali su jedna udruga koja želi biti anonimna i dobri građani koji su uplatitli svoje skromne prihode uvjetovane svojim (ne)mogućnostima.
Zaista moram naglasiti da sam ogorčena ne na građane, već na 100 000 učmalih građanski udruga koje su stvorene u većini za svoje potrebe i za vlastito financiranje a ne za ono za što trebaju - ZA GRAĐANE!
Iskreno, neznam ni što će biti sa gradom koji nam je obećao pomoći sa 3 000 kn financija, budući da sam ja poslala zamolbu gradonačelniku još prije mj dana, pa smo uspostavili kontakt tek prije dva tj.
Još uvijek se povlači pitanje plaćanja, on je odobrio da nam se pomogne, ali sad su zastoji navodno u financijskom djelu ureda. Iskreno se nadam da će taj novac do prekosutra stići.
Eto, tako, iz dana u dan, se doslovce maltretiram u svezi svega, i shvatila sam da u ovoj državi riječ i pojam HUMANITARNO ne postoji. Ništa nije humanitarno, sve moraš plaćati.
Ako nisi faca i nemaš debele veze, možeš se pomiriti s time da sve moraš sam.
Ogorčena sam i zbog toga, što nismo imali novaca za luksuzne prave plakate tiskane u boji velikih formata jer smo plakate plaćali iz svog đepa, pa su ispali crno bjeli veličine A3. Ni to ne bi bio neki problem, da nisam ko budala lijepila tri jutra za redom po Puli plakate, po podne išla na posao, i danas prođem Pulom, kad ono, preko naših plakata naljepljeni VELIKI;MASIVNI, pravi plakati u boji, sa nizom sponzora navedenih na sebi.
I onda se pitam, jesam li ja budala ili što? Odakle nekome pravo da, samo zato što ima sponzore i velike, cool plakate, preljepi preko mog malog plakata, formata A3, crno bijeloga, bez i jednog sponzora na sebi?
SRAMOTA me što uopće živim u ovoj zemlji i među takvim ljudima!
Puležanke i Puležani, pomozite nesretnom mladiću i vratite jednoj djevojci na pragu života vjeru u ljude, dođite na koncert!
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
a očekivati pomoć od države je ravno stavljanju 'u iščekivanju godota' pod jastuk u nadi da će te dotični ujutro u kuhinji čekati s friškom kavom i svojim putopisom... nabijem državu na kolac!
svaka čast ekipa, zaboravite na 'državu' i institucije, samo glavom kroz zid, je da boli ali se barem za bol ne morate naguziti
Novi komentar