Koncert 309th day of the year u Kinu SC
50th day of the year, posljednji nastup ovog audiovizualnog kvarteta u Teatru &TD koji je prethodio koncertu Fred Frith Trija oduševio je publiku i kritiku
Koncert 309th day of the year, audiovizualni projekt glazbenika i skladatelja Alena i Nenada Sinkauza, video umjetnika Ivana Marušića Klifa, te oblikovatelja zvuka Miroslava Piškulića u kojem istražuju odnose slike i zvuka - stvaranje audiovizualne kompozicije uživo, održat će se 5. studenog u Kinu SC.
Početak je u 21 sat, ulaz besplatan.
Svakim njihovim nastupom mijenja se naziv performansa rednim brojem dana u godini, naglašavajući time neponovljivost i jedinstvenost izvedbe. Tijekom dvotjedne umjetničke rezidencije u Kinu SC, krenuli su kao i uvijek od zajedničke improvizacije, no ovoga puta ipak unutar definiranije i strukturirane priče.
Ne odustajemo od improvizacijskog momenta kojeg se ponekad percipira kao svojevrsni rizik, no za nas on znači konstantnu otvorenost uha i uma, te neiscrpnu inspiraciju i "drive" koji nam pokreće kreativnost. Tu je naravno važno (i neophodno) međusobno razumijevanje i (zajednička) intuicija koji proizlaze iz dugogodišnjeg zajedničkog muziciranja. S druge strane, po prvi puta smo si uzeli vremena i prostora za dublje zajedničko promišljanje odnosa slike i zvuka, za dodatno istraživanje i isprobavanje nekih novih materijala, te (djelomično) strukturiranje forme, tako da nam je to svakako bio dodatni novi izazov i mogućnost za daljnji razvoj.
Braća Alen i Nenad Sinkauz na suvremenoj glazbenoj sceni djeluju posljednjih 15-ak godina. Svojim su glazbenim izričajem obogatili izdašan broj filmskih, glazbenih i kazališnih projekata, a posljednji trijumf redatelja Dalibora Matanića „Zvizdan" za kojeg su radili glazbu, ponovo je potvrdio njihovu vještinu i talent unutar široke lepeze umjetničkog djelovanja. Izuzetnim osjećajem za odnose među različitim umjetničkim izričajima, Sinkauzi stvaraju primijenjenu glazbu "prilagođenu" svakom pojedinom projektu, ideji i konceptu, ali ne i "podređenu" drugom mediju.
Ivan Marušić Klif vodeći je hrvatski umjetnik na području interaktivnih instalacija, robotike i interaktivnog videa. Osim dugogodišnjeg rada na području likovne umjetnosti i novih medija, Klif je aktivan i kao glazbenik i producent, te autor glazbe za filmove, preformanse, dramske i plesne predstave, a za svoju je site-specific instalaciju "Lambda" dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Sa Sinkauzima surađuje dugi niz godina, kao i oblikovatelj zvuka Miroslav Piškulić, koji se profilirao kroz višegodišnji rad na eksperimentalnim i improvizatorskim glazbenim projektima.
50th day of the year, posljednji nastup ovog audiovizualnog kvarteta u Teatru &TD koji je prethodio koncertu Fred Frith Trija oduševio je publiku i kritiku, te znatiželjno iščekujemo i 309. dan u godini.
A u četvrtoj sezoni igranja, 6. i 7 studenog u MM centru s početkom u 20 sati očekuje vas glazbena predstava Malo je dovoljno u kojoj glazba tandema Sinkauz i tekst pjesnika i pisca Aleksandra Stojkovića povremeno izmjenjuju uloge. Stihovi i motivi kreativnog i talentiranog pjesnika, frontmena grupe Goribor, bili su polazišna točka, a ono što ćete slušati i gledati više je od glazbe i više od riječi.
Malo je dovoljno da bismo bili sretni, ali isto tako i da sve što smo godinama gradili izgubimo. Borko, glavni junak znakovita imena koji nas vodi kroz istoimenu glazbeno-scensku priču Aleksandra Stojkovića i Nenada i Alena Sinkauza, naučit će to na teži način.
Njegovo buđenje u bolnici, bunilo iz kojeg polako prepoznaje svijet s kojim će se još jednom uhvatiti u koštac, iznijet će pred nas jednu od najljepših poetskih priča koja svjedoči o borbi sa samim sobom, ljudima oko nas, osjećajima koji su stalna prijetnja da nas prožderu, usamljenosti (samoćom), otuđenjem, vlastitim preokupacijama, svijetom, nemoći, svakodnevnicom čiji je korak naizgled neuhvatljiv...
Okrenut leđima publici koja u svakome trenutku može zamisliti sebe u toj (Borkovoj) ulozi, Aleksandar Stojković kroz recitaciju teksta gradi intimnu atmosferu u kojoj muzika Nenada i Alena Sinkauza osvajaju i prisvajaju naš i Borkov svijet. I uistinu, do kraja Borkove priče, nije teško povjerovati da je malo dovoljno, pogotovo ako pogađa ravno u srce.
Novi komentar