Naizgled nepovezano, osim politikom, no vrlo znakovito.

Nijedan veći grad u Hrvatskoj (tzv. metropola, Rijeka, Split, Osijek, Dubrovnik) nije za gradonačelnika izabrao člana HDZ-a.

Je li se itko upitao zašto? U susretima sa svojim prijateljima koje smatram politički svjesnima i obrazovina, zaključila sam da ih to uopće ne zanima. Uočila sam stanovitu rezignaciju i beznađe koji ne mirišu na dobro.

Želimo li u Europu, bivši premijer Ivo Sanader govori četiri strana jezika, naočit je gospodin, obrazovan i sposoban za ravnopravne razgovore sa stranim državnicima, koji većinom uz materinji jezik barataju samo engleskim, a i to je upitno. Dakle, prema obrazovanju, ponašanju, znanju i ponašanju bivši je premijer zasigurno urbana osoba, sposobna za dijalog s Europom.

Njegova nasljednica Jadranka Kosor mu je prijateljica, iza koje je dugotrajno medijsko iskustvo što ga je stekla na Hrvatskom radiju. Ne znam točno, ali pretpostavljam da govori bar jedan strani jezik, izgleda odlično i djeluje autoritativno.

Zašto ih urbane sredine nisu prihvatile?

Ovo ne pišem kao Zagrepčanka, nego kao stanovnica grada, a urbani je mentalitet jednak u svim gradovima, koliko se god Splićani i Zagrepčani klali oko Hajduka i Dinama, a Dubrovnik i, recimo, Zadar oko broja turista.

Moja je pretpostavka da populizam u urbanim hrvatskim sredinama više ne prolazi. Svi sposobni ljudi su iz sela prešli u gradove gdje su ostvarili veći ili manji uspjeh, ali takav im se uspjeh nije nudio u rodnim sredinama. Ne želim pisati o „dotepencima“ u Zagreb, Rijeku, Osijek ili Split, već isključivo o ljudima koji su, poput Nikole Tesle, slavu stekli van rodnog mjesta, pretijesnog za njihove ideje.

HDZ nam je posljednjih godina slao populističke poruke koje – kako smo na izborima vidjeli – u gradovima ne prolaze. A gradovi su ipak centri moći. Zagreb prije sviju njih, jednostavno zato jer se radi najvećem i glavnome gradu Hrvatske. Amerikanac bi se nasmijao, jer Zagreb ima broj stanovnika manji od bilo kojeg tamošnjeg provincijskoga grada – Zagrepčana još uvijek nema niti milijun. Međutim, tih milijun stanovnika, zbrojeni sa stanovnicima ostalih gradova u Hrvatskoj, čine dobar dio Hrvata koji NIJE glasovao za vladajuće.

Tko je od vas, dragi sugrađani, glasovao za Jadranku Kosor kao premijerku, tko je odobrio još jedno ministarstvo (uprave) koje će gutati naš novac i novac svih Hrvata? Tko nas je uopće pitao želimo li išta od ovoga što nam se desilo?

Glasovita hrvatska šutnja opet je na djelu. Svi ćemo pokorno raditi za Jadranku Kosor, radijsku voditeljicu koja se preko leđa branitelja uspela do mjesta premijerke. Svi ćemo raditi za nesposobne ministre poput Šukera, Čobankovića, Šimonovića (koji me najviše razočarao) i ostale. Svi ćemo s vremenom zaboraviti ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića. Svi ćemo zaboraviti na napade na novinare, o kojima je u nedjelju, 4. srpnja, govorio Hrvoje Appelt. Što je najgore, većina građana će na sljedećim izborima opet glasovati za HDZ, pa makar ga vodila Jadranka Kosor. Jer su tako navikli.

Uljuljkani u obećanja, građani metropole ne vide koliko se Zagreb mijenja na gore – ne samo arhitektonski; ako ništa drugo, naučili smo da je najlakše razrušiti centar grada. Mijenja se u duši. Žitelji Zagreba su se promijenili u duši te, potaknuti krizom koja ih udara sa svih strana,  misle kako je najvažnije da prežive.

Naravno da je preživljavanje najvažnije, no pitam se u kojem smo trenutku zaboravili živjeti punim plućima. Kad nađemo odgovor na to pitanje, saznat ćemo zašto Zagrepčane ne zanima politika.