Oni su pomno pretražili sadržaje želudaca 15 morskih pasa mekušakoji nisu uspjeli uteći ribarskim koćama od prosinca 2005. do travnja 2007. godine u sjevernom Jadranu.

U novom broju znanstvenog časopisa "Natura Croatica" navodi se da je dužina tijela pasa iznosila između 50 i 152 centimetra, pa se nipošto ne radi o najvećim, gorostasnim psinama, koji mogu dosegnuti 18 metara, ali ni o "psićima" pigmejima koji narastu tek dvadesetak centimetara.

Morski psi red su riba star 800 milijuna godina, mesožderi su i nalaze se na vrhu hranidbenog lanca, pa su oni u moru ono što su lavovi na kopnu, ili čovječja ribica u našem podzemlju.

Mnogo je zanimljivosti vezanih za njihov život: primjerice već u majčinoj utrobi, prije nego što dođu na svijet, dobiju više redova zuba, a tijekom života izgube ih i po trideset tisuća.

Za razmnožavanje im ponekad nije potrebna oplodnja pa stručnjaci kažu da se mogu razmnožavati tzv. partenogenezom. Uza sve to, znaju se ponašati i kanibalski, tj. jesti meso vlastitih vrsta.

Međutim, umjesto progutanog broda s ljudima, stručnjaci su u želucima 15 nesretnih mekuša našli sitne ribe inćune i nešto ugotica, koje i same često obilno zaglave u koćama jer po danu žive na samom dnu. Najviše su pronašli desetonožnih rakova i to vrsta poznatih u narodu kao zdravemarije, čistači i vodari.

Inače, čistači se hrane organskim tvarima koje se raspadaju i tako čiste more. Kad su napadnuti, spašavaju se odbacivanjem nogu, koje mu se brzo obnove. Bilo je u želucima još i malo sipa te nekih biljki i algi, što je valjda jednako kao da su u želucu alkoholičara našli mlijeko.

A želudac jednog proždrljivca, što je možda još najgore, bio je - potpuno prazan. Prema onome što su objavili stručnjaci Instituta za oceanografiju iz Splita, u Jadranu je zabilježeno oko 30 vrsta morskih pasa, od kojih neki dolaze samo privremeno.

Najopasniji među njima je modrulj. Naraste od tri do četiri i pol metra i dostiže težinu od oko 150 kilograma. Privuče ga krv pa zabunom, kažu stručnjaci, može napasti i ljude. Napadi su rijetki, ali se modrulj smatra potencijalno opasnim morskim psom. No, u Jadranu su daleko češće manje vrste morskih pasa.

Morski psi se hrane bolesnim ili iznemoglim jedinkama pa imaju važnu ulogu u održavanju zdravlja morskog ekosistema. Nestankom morskih pasa došlo bi do poremećaja u prirodnoj selekciji. No, i takvi želuci, imaju svoja ograničenja i svoje nametnike.