Uspomene su ono što nam daje neki osjećaj pripadnosti, saznanje odakle dolazimo i tko smo zapravo... no izgleda da je cijela priča zapravo izmišljena u našoj glavi, jer su znanstvenici dokazali da su prva sjećanja uglavnom najobičnija fikcija.

Temeljeno na ranijim istraživanjima po kojima se najranija sjećanja formiraju oko treće godine života, britanski su znanstvenici u opsežnoj studiji pronašli mnogo ljudi koji tvrde da imaju sjećanja koja sežu i prije toga razdoblja. 

Od 6.641 ispitanika, njih 38,6 posto kazalo je da imaju sjećanja iz vremena kada su bili dvogodišnjaci, a čak 13,5 posto tvrdi da se sjećaju događaja iz vremena kad su bili jednogodišnjaci.  

Znanstvenici kažu da to nisu stvarna sjećanja, nego slike stvorene iz fragmenata ranijih iskustava pomiješanih s činjenicama o vlastitom djetinjstvu koja smo čuli od drugih. 

"Ono što osoba ima na umu kada govori o ranim fiktivnim sjećanjima zapravo su epizode mentalih prikaza nalik sjećanjima", kaže vodeća autorica studije Shazia Akhtar sa sveučilišta u Bradfordu.

Iako su mnogi i dalje uvjereni kako se radi o pravim sjećanjima, Akhtar tvrdi da složenost uma otežava razdvajanje činjenice od fikcije u sjećanjima iz djetinjstva. 

"Tek u petoj ili šestoj godini stvaramo sjećanja kakva imaju odrasli. To se događa zbog razvoja mozga, sazrijevanja i boljeg razumijevanja svijeta oko nas", naglašava. 

I ranija istraživanja ljudske memorije pokazala su da i kao odrasli možemo nesvjesno 'intervenirati' u sjećanje i promijeniti ga.  

Sve u svemu, život je očito zanimljiv film koji montiramo prema svojim željama...