Studija objavljena u Bulletin of the Seismological Society of America istraživala je koliko dugo mogu trajati aftershockovi, odnosno naknadni potresi. Autori studije Shinji Toda i Ross Stein istraživali su u kojim okolnostima potresi mogu trajati od 100 do 1.000 godina, kako bi se utvrdilo kolika je seizmička opasnost u određenim područjima.

Što utječe na trajanje naknadnih potresa?

Kod naknadnih potresa frekvencija i učestalost se smanjuju s vremenom. Stopa naknadnih potresa 10 dana nakon glavnog udara bit će jedna desetina stope prvog dana, a 100 dana nakon glavnog udara, stopa naknadnog udara iznosit će stoti dio prvog dana itd.

Toda i Stein koristili su podatke iz Japana te su otkrili da ono što kontrolira trajanje naknadnih udara jest mjesto naknadnih potresa, a ne veličina ili mjesto glavnog potresa.

Primjerice, u zonama subdukcije slijed naknadnog udara obično je trajao 30-1.000 dana. Subdukcija je proces uranjanja, ili tonjenja jedne litosferne ploče pod drugu. Suprotno tome, u unutrašnjosti tektonske ploče predviđalo se da će sekvencije naknadnih potresa trajati više od 30 godina, a u nekim slučajevima i tisuće godina. Naknadni potresi koji su se dogodili uz vrlo sporo klizanje rasjeda trajali su najdulje.