Koliko su ljudi doista vjerni vlastitim stavovima i vrijednostima? Postoji li neka novčana ili druga vrijednost koja bi ih mogla nagnati da odustanu i od najčvršćih uvjerenja?

Upravo su na ovo pitanje odgovor tražili znanstvenici sa Sveučilišta Emory iz Atlante kad su proveli studiju u kojoj su naprednim skeniranjima mozgova ispitanika pokušavali razlučiti čvrste moralne vrijednosti od onih kojih se ljudi lako odriču.

„Naše je istraživanje pokazalo kako su stvari koje obično smatramo „svetima", poput vjere, nacionalnog identiteta i etičkog kodeksa, vrlo specifičan kognitivni proces, različit od onoga kod stvari koje nam nisu toliko bitno", rekao je Gregory Berns, voditelj studije.

„Svete" vrijednosti izazivaju u našem mozgu snažnu reakciju, dok one druge aktiviraju dio mozga koji je zaslužan za pregovaranje, odnosno vaganje troška i koristi nečega.

Znanstvenici su pomoći tzv. funkcionalne magnetske rezonance (fMRI) snimali reakcije u mozgovima 32 ispitanika.

U prvoj su fazi ispitanicima pokazivane izjave različitog emocionalnog naboja, od onih trivijalnih poput „Vi volite čaj" i „Zima je vaše omiljeno godišnje doba", pa sve do onih oko kojih se lome mnoga koplja, poput „Vi podržavate gay brakove" ili „Vi ste pobornik zabrane pobačaja". Svaka od tih izjava imala je i svoju kontra-izjavu, primjerice „Vi ste protivnik gay brakova". Ispitanik je morao izabrati po jednu izjavu iz svakog para, i to onu koja opisuje njegove osobne vrijednosti.

Nakon toga, ispitanicima je ponuđen novac (i to stvaran!) da se odreknu svojih ranijih izjava i prihvate suprotan stav.

Očekivano, pokazalo se kako većina nema nikakvih problema za novac promijeniti mišljenje i primjerice izjaviti kako ne voli čaj, iako ga možda u stvarnosti voli, dok neki ipak nisu bili skloni na isti način „trgovati" stavove o pitanjima poput pobačaja i gay brakova.

Skeniranje je pokazalo kako postoji snažna veza između tih „svetih" vrijednosti i aktivacije dijela mozga zaduženog za razlučivanje dobra od zla.

„Marketinški stručnjaci u praksi dobro poznaju ovu pojavu i nude ljudima različite poticaje da ih natjeraju da se ponašaju na određeni način, primjerice, kupe neki proizvod", tvrdi Berns.

„Ipak, pokazalo se da, kad su svete vrijednosti u pitanju, ljudi naprosto nisu spremni pregovarati i mozak im u tim situacijama reagira na potpuno drukčiji način", zaključuje.

Kakva su vaša iskustva s ovime? Mislite li da svatko ipak ima svoju cijenu i da u današnje vrijeme ništa nije sveto? Recite nam u komentarima.