Odugovlačenje nam je svima u krvi, a ako nam ne vjerujete, prisjetite se samo svih slučajeva u kojima ste morali nešto raditi u zadnji čas jer ste, eto, baš morali još malo surfati, sunčati se, duže piti kavu na pauzi ili nešto slično. 

Zašto odugovlačenje jest i nije dobro za nas? Pa, s jedne strane nepotrebno se izlažemo stresu jer moramo nešto napraviti u zadnji tren, što nam na papiru povećava produktivnost i, ako ga dobro zapakiramo, čini nas nevjerojatno produktivnim, ali s druge strane stalno odugovlačenje povećava razinu stresa na opasne razine. 

Koji su onda razlozi odugovlačenja? Zapravo se radi o vrlo jednostavnom procesu u našem mozgu gdje prefrontalni korteks odlučuje je li neki zadatak koji moramo obaviti pozitivan ili negativan, uspoređujući ga s prethodnim sličnim zadacima i osjećajima koje su oni izazvali u nama.

Ako se radi o nečemu što nam nije bilo milo, pa pri ispunjavanju tog zadatka nismo osjećali zadovoljstvo i mozak nas nije okupao dopaminom, prefrontalni korteks će takvom zadatku dodijeliti niži prioritet, iza onih stvari koje nas ispunjavaju zadovoljstvom. Što se više puta ponovi otpuštanje dopamina i veže se uz određene zadatke, mi ćemo ih veselije i brže odrađivati u potrazi za novom dozom hormona sreće. 

Kako ljude motivira jedino što brže dobivanje nekog oblika nagrade za svoj posao, nije čudo da dosadne i mentalno naporne zadatke koji ne donose nagradu odugovlačimo sve do zadnjeg trenutka, ne bismo li u međuvremenu napravili što više onih drugih koji donose zadovoljstvo.

Zanimljivu su teoriju iznijeli neki znanstvenici koji tvrde da je odugovlačenje zapravo oblik traženja uzbuđenja, pa ljude koji odugovlače smatraju blažim oblikom adrenalinskih ovisnika. Naime, kad sve radimo u zadnji čas, razine stresa snažno rastu, no kad izvršimo zadatak nakon snažnog stresa dobivamo i veću količinu nagrade u obliku dopamina, pa oni koji tvrde da bolje funkcioniraju pod pritiskom zapravo govore istinu.

Kako se riješiti ove neugodne navike? Nije tako teško u slučaju da dobro i kvalitetno planirate svoje obaveze i podesite svoj radni dan na manje odjeljke nakon kojih ćete se nagraditi nečim što vas usrećuje - kavom u omiljenom kafiću, surfanjem po Facebooku ili igranjem omiljene online igrice. 

U svakom slučaju, projekt ili zadatak koji trebate napraviti rastavite na manje dijelove i izvršavate jedan po jedan, u nekim dobro raspoređenim vremenskim razmacima kako biste i od najdosadnije stvari na svijetu napravili nešto podnošljivo i kako bi vaš prefrontalni korteks dao neku nagradu na kraju svake faze. Zvuči komplicirano, no u stvari je jako jednostavno. Pokušajte!