I dok se Hrvatska i svijet bore s pandemijom koronavirusa, a posljednjih dana u našoj zemlji padaju i rekordi po broju zaraženih, znanstvenici pokušavaju otkriti o toj bolesti što je moguće više. S druge pak strane, neki od onih koji su oboljeli, čak i nekoliko mjeseci poslije osjećaju posljedice. I nije riječ samo o starijim ili osobama slabijeg zdravstvenog stanja.

Hunter Medical Research Institute na svojim stranicama donosi članak, a koji prethodno objavljuje The Conversation, pod naslovom Koji su dugotrajni simptomi COVID-a 19?

Uz to, na društvenim mrežama formirane su grupe podrške onih koji osjećaju dugotrajne posljedice zaraze koronavirusom. Među članovima grupe mogu se pročitati brojna iskustva. Neki ih tek prenose, dok drugi traže i pokoju riječ utjehe. Članovi navode kako su osjetili i diskriminaciju jer su oboljeli od koronavirusa.

Upoznati smo s uobičajenim simptomima COVID-a 19: vrućica, suhi kašalj i umor. Neki ljudi također osjećaju bolove, grlobolju te gubitak okusa ili mirisa, navodi se u tekstu.

Pacijenti s blagom bolešću mogu očekivati ​​poboljšanje nakon nekoliko tjedana. Ali postoje uvjerljivi dokazi da to nije uvijek tako. COVID-19 može ostaviti dugotrajne posljedice, ne samo onima koji su teže oboljeli ili starijima i slabima, piše u članku.

To nije samo infekcija pluća

COVID-19 je, dodaju, bolest pluća. Koronavirus SARS-CoV-2 inficira stanice respiratornog trakta i može uzrokovati po život opasnu upalu pluća.

Međutim, stoji u tekstu, niz simptoma utječe na različite dijelova tijela. Aplikacija koju je razvio King's College u Londonu bilježi dnevne simptome praćene na više od 4 milijuna bolesnika s COVID-om u Velikoj Britaniji, Švedskoj i Sjedinjenim Državama.

Pored detaljno opisanih simptoma vrućice, kašlja i gubitka mirisa ima i drugih učinaka. To uključuje umor, osip, glavobolju, bolove u trbuhu i proljev. Ljudi koji razvijaju teže oblike bolesti također prijavljuju zbunjenost, jake bolove u mišićima, kašalj i kratkoću daha.

Oko 20% zaraženih COVID-om 19 zahtijeva hospitalizaciju kako bi se liječila pneumonija, a mnogima je potreban pomoć kisik. U oko 5% slučajeva upala pluća postaje toliko ozbiljna da su bolesnici primljeni na intenzivnu njegu za podršku disanju, stoji u članku.

Isključuje se imunološki sustav

Čini se da ljudi s teškim oblikom COVID-a 19 pokazuju izmijenjen imunološki odgovor čak i u ranoj fazi bolesti. Imaju manje imunoloških stanica, koje ne uspijevaju učinkovito kontrolirati virus, pa umjesto toga trpe pretjeran upalni odgovor, poznat kao "oluja citokina", obrazlaže se u tekstu.

Navodi se kako je to jedan od glavnih čimbenika koji bolest čine toliko ozbiljnom kod nekih pacijenata. Suzbijanje ovog pretjeranog odgovora imunosupresivom deksametazonom ostaje jedini tretman koji smanjuje stopu smrtnosti kod onih koji završe na kisiku ili intenzivnoj njezi.

Bolesnici s teškim oblikom koronavirusa opisuju daleko složeniji niz simptoma nego što je to kod upale pluća. To može uključivati ​​upalu mozga (encefalitis), što uzrokuje zbunjenost i smanjenu svijest. Do 6% teških oboljelih može imati moždani udar, stoji u članku.

Patološke studije i obdukcije pacijenata koji su umrli od koronavirusa otkrivaju očekivane karakteristike teške upale pluća ili sindroma akutnog respiratornog distresa (ARDS), s velikom upalom i ožiljcima. ARDS se javlja kada postoji iznenadna i raširena upala u plućima, što rezultira kratkoćom daha i plavkastom kožom.

Uz to, nastavlja se u tekstu, čini se da virus izravno uzrokuje upalu malih kapilara ili krvnih žila, ne samo u plućima, već u više organa, što dovodi do stvaranja krvnih ugrušaka i oštećenja bubrega i srca.