Knjiga donosi izbor najboljih tekstova Zbigniewa Herberta (Lavov, 1924. - Varšava, 1998.), jednoga od najznačajnijih poljskih pjesnika, esejista i dramatičara XX. stoljeća, koji je za svoj rad dobio dvadesetak poljskih i međunarodnih književnih nagrada i priznanja.

Iako su u izboru zastupljeni tekstovi iz različitih književnih formi u kojima se Herbert okušao - dvadesetak antologijskih pjesama, devet eseja i jedna drama - riječ je organski povezanoj cjelini prožetoj poetičkom dosljednošću unutar koje autor uspostavlja plodonosan dijalog između sadašnjosti i prošlosti, pojedinca i povijesti, istine i laži, konkretnog i apstraktnog, pragmatičnosti i idealizma, službenih i prešućenih verzija prošlosti.

Humanist i intelektualac zaveden ljepotom svijeta, Herbert se poziva na široko shvaćenu kulturnu tradiciju od antike do europske klasike da bi u njoj pronalazio pitanja i odgovore važne suvremenom čovjeku. On u svojim djelima pokazuje visoku erudiciju i izniman, gotovo pasionirani interes za estetske dosege u kulturi općenito, u slikarstvu, arhitekturi i pejzažima, ali pritom ne odjeljuje estetiku od etike.

Zanimajući se za davne hodočasnike jednako kao za katedrale, za zidare jednako kao za hramove, Herbert se javlja kao zagovornik onih koji su neumoljivim mehanizmima povijesti ostali na marginama, u sjeni, bez imena, identiteta i važnosti. Odbacujući perspektivu vladajućih, svijet pokušava vidjeti očima potlačenih, minoriziranih ili prešućenih, i tako mu se taj svijet otkriva stvarnijim, autentičnijim.

Preveo Dalibor Blažina

Izdavači: Disput i Hrvatsko filološko društvo