Thomas Mann (1875. - 1955.) jedan je od najvažnijih pisaca 20. stoljeća, s čijim je djelima njemački moderni roman uvršten u vrh svjetske literature, a pozitivan odjek njegova slojevita djela širom svijeta gotovo je nenadmašan. Nagrađen je Nobelovom nagradom 1929.

Godine 1901. objavio je svoje najveće prozno djelo, koje je kritika dočekala s oduševljenjem, roman "Buddenbrookovi", kroniku patricijske obitelji koja u susretu s umjetnošću i duhovnom kulturom zaključuje svoje propadanje.

U najpoznatijemu novelističkom djelu, pripovijetki "Smrt u Veneciji" (1912.), doseže vrhunac njegovo umijeće da gustim tkivom simboličkih motiva stvori osebujnu atmosferu. Godine 1938. emigrira u SAD, gdje dovršava dvadesetih godina započetu romanesknu tetralogiju "Josip i njegova braća" te piše roman "Lotta u Weimaru". Nakon Drugoga svjetskog rata objavljuje roman "Doktor Faustus", slijede parodistički roman "Izabranik" te "Ispovijesti varalice Felixa Krulla", koji je ostao nedovršen.

Prva knjiga iz tetralogije "Josip i njegova braća", "Jakovljeve povijesti", jedan od je od najvažnijih romana nobelovca Thomasa Manna.

O ovom djelu najveći poznavatelj njemačke književnosti prof. dr. Viktor Žmegač kaže: "Thomas Mann u svom je golemom romanu u četiri dijela na svoj način ispripovijedao biblijsku priču: mitsku maštu podvrgnuo je psihološkoj analizi u duhu ironije. koja se poigrava s doživljavanjem prošlosti. U skladu je s parodističkim stilom način na koji se prepleće drevna predaja s tumačenjem suvremene znanosti, tako da pritom ne napušta slobodu rasuđivanja."

Preveo Milan Soklić

Izdavač: Fraktura

Opširnije: Moderna vremena Info