Srećko Horvat se u svojem dosadašnjem spisateljskom radu uvelike bavio fenomenom distopije, a ponudio je i mogući pristup distopijskom filmu. Kao što pokazuje knjiga "Protiv političke korektnosti", ili pak poglavlje u njegovoj knjizi "Znakovi postmodernog grada" usredotočeno upravo na odnos distopijskoga filma i arhitekture, ovdje nije riječ o tradicionalnom filmološkom pristupu, nego prije o semiološkoj i filozofskoj analizi koja nerijetko ide "iza" filmova samih.

Kad bi se ukratko trebao sažeti žanr distopijskoga filma, vjerojatno bi najbolje odgovarao opis: budućnost je već ovdje. Ono što spaja sve, ponekad veoma raznolike i naizgled nespojive, distopijske filmove upravo je prikaz daleke ili bliže budućnosti, koja je sve samo ne znanstvena fantastika.

Unatoč tankoj liniji koja razdvaja znanstvenu fantastiku od distopijskog filma, ono po čemu se ističe distopijski film uvijek je usmjerenje na sadašnjost. Dok znanstvenofantastični filmovi nerijetko oslikavaju svjetove od kojih nas dijele tisuće svjetlosnih godina, distopijski filmovi uvijek, pa čak i onda kada im se radnja dešava u dalekoj budućnosti, mare za sadašnjost.

U njih nije toliko riječ o portretiranju nekog izmišljenog društva budućnosti (premda su svi manje-više smješteni u bližu ili dalju budućnost), koliko o portretiranju budućega društva kao sredstva za kritiku sadašnjih društvenih odnosa.

Izdavač: Hrvatski filmski savez

Opširnije: Moderna vremena Info