Robert Musil (1880.-1942.) jedan je od najvažnijih europskih pisaca dvadesetog stoljeća. Esejist, dramatičar, pripovjedač i romanopisac razmjerno je malo objavljivao, ali upravo zahvaljujući njegovoj erudiciji i velikoj samokritičnosti sva njegova djela idu u red istinskih remek-djela.

Musil je bio apsolutni perfekcionist, ali i vrlo zahtjevan autor, a nikada završeni roman "Čovjek bez osobina" jedna je od onih knjiga koje se mogu uvijek i iznova čitati, roman u kojem je Musil pokazao svu bravuroznost svoga stila, obrazovanja i fine ironije.

Jedan od najvećih suvremenih poznavatelja njemačke književnosti prof. dr. Viktor Žmegač u Pogovoru ovome izdanju, između ostaloga kaže: "Pretpostavimo da je zamisliv čitač koji godine prije prvog rata poznaje samo na temelju Musilova romana: takav čitač ne bi imao ni predodžbe a kamoli znanja o nekim stvarima koje se u romanu samo spominju - o prerijama, kovačnicama i valjaonicama, o radnicima uopće, o svijetu izvan vidokruga vladajućih slojeva i obrazovanoga građanstva.

Takvu svojevrsnu redukciju čitač nalazi i u romanima Marcela Prousta ili Thomasa Manna. Tajna velike umjetnosti tih romanopisaca u tome je što njihova djela usprkos tome ne pobuđuju dojam da je njihov odabir iz zbilje istovjetan s cijelom zbiljom, da je neprikosnoven i samo po sebi razumljiv. Ironija, neodređenost, nabačene aluzije - sve to upozorava da je njihov pripovjedni svijet evokacija jedne krhke kulture, koja je samo dio povijesne zbilje, mnogo veće i složenije."

Preveo: Andy Jelčić

Izdavač: Fraktura

Opširnije: Moderna vremena Info