U svijetu dramatično rastrganom prirodnim, ekološkim katastrofama i ideološko-interesnim tenzijama, u ambijentu stalnog ubrzavanja misli, legalizacije globalne "bijele buke", u vremenu karakteriziranom sve očitijim rasipanjem umjetničke percepcije Krešimir Rogina svojim tekstovima o arhitekturi i društvu koje ju stvara uporno promovira bitnost onog jednog - glasa u nama, intuitivnog unutarnjeg promatrača, svjedoka intimističkih doživljajnih fenomena nove stvarnosti i općih mjesta novije arhitektonske povijesti.

Potpuno stajući iza svog doba, ne zalazeći u manifestne naputke za podobno i ispravno, Rogina se putem markiranja i seciranja osobnih afiniteta inventivno i uvjerljivo zadržava na potrazi za objektivnošću kao zahtjevnoj disciplini. Pored zanimljivog, vještog i iznimno educiranog preispitivanja naratora-arhitekta ova knjiga čitaocu nudi i sve rjeđu mogućnost - uvid u autentično i komparativno promišljanje šire gradbene kulture kao dragocjenog nasljeđa za koje nas vežu veze od notorne važnosti i zbog kojeg je vrijedno odmetnuti se od recentnog, nikad spektakularnije upakiranog konformizma estetskog poimanja.

Marijan Hržić

Izdavač: Meandarmedia

Opširnije: Moderna vremena Info