Kolektivna krivnja. To je dakako puka besmislica, ako se pod tim ra­zumije da je zajednica njemačkog naroda imala zajedničku svijest, volju i inicijativu za postupanje i u tomu se ogriješila. No kolektivna je krivnja upotrebljiva hipoteza, ako se pod njom razumije tek objektivno iskazan zbroj individualnih krivnji. Tada krivnja svakog pojedinog Nijemca - zbog onoga što je učinio ili je propustio učiniti, što je rekao ili prešutio - postaje ukupna krivnja naroda. Pojam kolektivne krivnje prije njegove upotrebe treba demitizirati i demistificirati. Tada gubi onaj mračni i kobni prizvuk i postaje ono što nam jedino može koristiti: neodređeni statistički iskaz.

"Kad sam 1964. u Goethe institutu u Bruxellesu upoznao Jeana Amerya, nisam znao tko je on. No pobudio je moje zanimanje već s prvom riječju koju je progovorio. Pričao je kako konačno želi uobličiti svoja iskustva iz koncentracijskih logora i mučenja koja je pretrpio u esesovskim zatvorima, ali i kako će se oprezno osvrnuti na svoja iskustva o poslijeratnoj Njemačkoj. Rekao je i da mora steći jasnu sliku o nemogućoj ulozi koju on ima kao Židov i Nijemac...

Eseje koji su objavljeni pod naslovom 'S onu stranu krivnje i zadovoljštine' smijemo nazvati riječju koja inače tako isprazno zvuči, raščišćavanje s prošlošću. U nepopustljivom i istodobno nervozno pomnom razmišljanju na Sartreovu tragu iskustvo pretrpljene patnje postaje nešto iz čega možemo učiti za budućnost."

Helmut Heißenbüttel

Prevela Helen Sinković

Izdavač: Naklada Ljevak

Opširnije: Moderna vremena Info