Dugogodišnji novinar, pisac i esejist, rođen 1934. (Čižići, otok Krk), ušao je u hrvatsku književnost romanom "Živi, mrtvi i pomorci"("Otokar Keršovani", 1979.) svojevrsnim međašnim kamenom pomorskog romana kao zasebnog literarnog žanra.

Slijedili su romani "Pomorci lete duboko" (1982.), "Na putu do sebe" (1986.) i "Ruža vjetrova" (1990.). Pišući o njegovim romanima jedan je kritičar zapisao da je Branko Turčić jedini Krčanin, od Bašćanske ploče do danas, koji je objavio četiri romana i o kojima su govorila znamenita imena našega vremena.

Roman "Gazde i gazdarice", nekovrsni nastavak "Ruže vjetrova", prikazuje autorovo rano odrastanje s odmakom od 60 godina kroz prizmu hrvatske zbilje u posljednjih 20 godina. Pored naglašeno političkih i ideoloških prilika, prikazan je strah nesigurnost golobradog otočkog   mladića u velikom gradu snalaženje u nesklonom vremenu poslije rezolucije Informbiroa česte promjene mjesta stanovanja (čak dvadeset adresa) nezaboravna iskustva s pohotnim gazdaricama.

Radnja se odvija uglavnom u Rijeci, a uz živopisne likove i sjajne dijaloge ovo je i oda Rijeci, gradu u kojem je i autor bacio sidro života svog. Uz standardni književni jezik autor koristi fijumanski izričaj dobrinjsku čokavicu, pa je doista riječ o pravom domaćem primorskom i riječkom štivu.

Izdavač: Otokar Keršovani

Opširnije: Moderna vremena Info