Što znači biti genij teško je definirati, no Albertu Einsteinu će malo tko pokušati osporiti takav status. Njegovo ime naprosto je postalo sinonim za genijalca, pa čak i u smislu stereotipa koji se vežu za iznimno nadarene ljude. Primjerice, njegove navike poznata su stvar, recimo, činjenica da nije nosio čarape niti pazio na frizuru. Iz današnje perspektive, kad se toliko naglašava važnost odnosa s javnošću, zanimljivo je, zapravo, kako je netko tko je tako malo držao do svoje pojave i imidža u javnosti, postao jednom od najprepoznatljivijih javnih osoba.

Nema sumnje, Einstein je bio veliki čovjek, i stoga su mu se mnogi njegovi hirovi pa i drskosti opraštali. Uvijek je bio malko "na svoju ruku", više obuzet vlastitim unutrašnjim svijetom no efemernom svakodnevicom, a prema vlastitom priznanju najviše je uživao u glazbi, često i rado svirajući, isprva violinu, a kasnije klavir.

Njegov znanstveni rad i javno djelovanje imali su ogroman utjecaj na znanost, tehnologiju ali i društvo dvadesetog stoljeća. Ova knjižica pruža svjež uvid u njegov karakter i svjetonazor: neke su misli vrckaste dosjetke, neke zanimljiva svjedočanstva o ljudima s kojima se sretao te o duhu njegova vremena, a neke uže vezane uz njegov znanstveni rad. No, zajednički im je nazivnik jednostavnost koja osvaja.

Einstein se nije smatrao velikanom, štoviše, doživljavao je sebe kao običnog, vrijednog čovjeka, i bio je zahvalan što može raditi nešto u čemu uživa i nalazi smisao. Bio je zanesenjak u punom smislu te riječi, koji je uspio dječaka u sebi održati živim i znatiželjnim, a to je možda i najvrednija stvar koju obične smrtnike može poučiti. (K. Nikolić)

Preveo Karlo Nikolić

Izdavač: Šareni dućan

Opširnije: Moderna vremena Info