"Želim da se uspaničite, da osjetite strah ... jer vaša kuća gori!" Riječi koje je Greta Thunberg izgovorila početkom godine u Davosu zasigurno će se naći na listi najvažnijih citata iz 2019. godine. Rijetko se može doživjeti da netko tako jezgrovito duh vremena pretoči u riječi. Čini se kao da su na tisuće mladih ljudi samo čekale pucanj za start kako bi se konačno krenulo u ono što treba uraditi: ustati, izaći na ulicu i glasno dići svoj glas protiv ljudskim faktorom uzrokovanih klimatskih promjena.

Čini se da je u Njemačkoj, možda i više nego u ostalim europskim zemljama, mlada švedska aktivistica potakla konačno oslobađanje nagomilane dugogodišnje napetosti. Istinska lavina prosvjeda i ogorčenja spustila se u dolinu, nadjačavajući sve što joj stane na put. Panika je odnedavno zavladala zemljom i gura politiku ispred sebe.

Glavna stvar da se "nešto radi"

Sve više njemačkih gradova proglasilo je takozvano "klimatsko izvanredno stanje". Prije nekoliko dana čak se i Europski parlament poveo za tim i proglasio "klimatsko izvanredno stanje" za čitav EU. To nije imalo konkretne posljedice, time situacija s klimom nije ništa bolja. Ali nije sve u tome: ovdje se radi o stvaranju straha i panike u društvu.

S druge strane, strah obično nije dobar savjetodavac. Kad čovjek paniči, rijetko donosi dobre odluke, a da ne govorimo o društvu. U demokraciji političke odluke trebaju se donositi na temelju racionalnih argumenata. Klima straha tome je dijametralno suprotna. Tada se argumenti koriste kao dobrodošli pomagači - kada to nekom tako odgovara.Najnoviji doprinos valu panike: po navodima njemačke organizacije za zaštitu okoliša Germanwatch, Njemačka je treća zemlja u svijetu po ugroženosti od ekstremnih vremenskih nepogoda. Iako, prema Germanwatchu, indeks ugroženosti ne daje zaključke o utjecaju klimatskih promjena na spomenute vremenske neprilike, a analiza ima i izvjesnih "statističkih nejasnoća". No, presudna je opomena: rast temperature povećao je vjerojatnost ekstremnih vremenskih nepogoda u budućnosti. S malo riječi proširio se strah na sve strane.

Klima i vremenske prilike

Primjer: oni koji tijekom velikih valova hladnoće (da, još uvijek ih ima!) pitaju što je s globalnim zagrijavanjem, morali bi naučiti da postoji razlika između klime i vremena. Ako, s druge strane, uslijede dva suha i vruća ljeta, onda se nesumnjivo tumače kao znakovi polaganih klimatskih promjena.

Još jedan primjer: klimatski aktivisti se u svojim tvrdnjama da se klimatske promjene događaju svuda oko nas oslanjaju na navodno nedvosmislene znanstvene dokaze. Ali kada ugledni klimatolog, poput Hansa von Storcha, kaže: "Sve se pomiješalo, u svemu se pretjeruje", tada se njegov znanstveni integritet odmah dovodi u pitanje.

Pretjerana očekivanja

To se, naravno, odražava i na političke stranke u Njemačkoj. Dok klimatski aktivisti doslovce tjeraju tradicionalne stranke da nešto poduzmu, Zeleni doživljavaju nove rekorde u istraživanjima javnog mnijenja. Programiran je novi sukob: ako se jednog dana vrate na vlast, Zeleni i njihovi birači ustanovit će da probuđena velika očekivanja u stvarnom životu nisu ostvariva. A rezultat će biti: nova razočaranja, nova ljutnja i još veći strah.

Naravno da se može i treba raspravljati o klimatskoj politici. I naravno da klimatski aktivisti imaju dobre argumente. Ali klimatska politika mora biti onakva kakva bi politika uvijek trebala biti: nadmetanje snagom boljeg argumenta. Klimatske promjene su previše važna tema da bi se prepustila samo klimatskim aktivistima. Njihove strahove treba shvatiti ozbiljno, kao i druge strahove drugih društvenih skupina. Ali, pustiti da prevladaju strahovi jedne jedine grupe - to nije dobra opcija.