Jedan od velikana povijesti svjetske kinematografije, genij filmske režije Stanley Kubrick, glasoviti perfekcionist i navodni mizantrop, svoju karijeru započeo je kao fotograf prestižnog magazina Look, a filmom se počeo baviti 1950-ih i ostao odan tom mediju do smrti. Retrospektivu Kubrickovih filmova kino Tuškanac otvara njegovim remek-djelom 2001: Odiseja u svemiru (1968), smatranim najboljim SF filmom svih vremena i jednim od najboljih filmova svih vremena,  bilo kojeg žanra. 

Impresivna ekranizacija kratke priče Stražar Arthura C. Clarkea, prijelomno je ostvarenje u povijesti sedme umjetnosti, promišljeno, meditativno i metafizično remek-djelo, za koje je Kubrick tvrdio da je alegorija o potrazi za Bogom. Film podjednako intrigantno tematizira omiljeni redateljev motiv čovjekova otuđenja, kao i zajedničke Kubrickove i Clarkeove tematske preokupacije evolucije ljudske inteligencije i opasnosti koju nekontrolirani razvoj tehnologije predstavlja za opstanak čovjeka. 

U filmu Lolita (1962) Kubrick je za filmsko platno adaptirao kontroverzan i do danas subverzivan roman Vladimira Nabokova o erotskoj čežnji muškarca poznih srednjih godina prema 12-godišnjoj djevojčici. Iz cenzorskih razloga, Lolita u filmu ima 14 godina, a odigrala ju je Sue Lyon koja je osvojila Zlatni globus kao glumica koja najviše obećava. Glavnu mušku ulogu odigrao je James Mason, a glasovita je i 'polivalentna' izvedba Petera Sellersa. Scenarij filma je napisao sam Nabokov, iako ga je Kubrick drastično izmijenio. 

Još jedna Kubrickova ekranizacija je i Dr. Strangelove (1964), žestoka satira na hladnoratovsko balansiranje prijetnjom razornog nuklearnog rata. Peter Sellers odigrao je tri uloge i to maestralno, uglavnom improvizirajući tekst, uključujući i slavnu rečenicu iz posljednje scene. Iako djelo satirizira obje strane u hladnom ratu, ipak je daleko veći naglasak na Amerikancima, u skladu s onom „prvo pometi vlastito dvorište" - logika koje se rijetko tko drži, stoga i u tom smislu Kubrick 
zaslužuje veliko poštovanje. 

Film Staze slave (1957) ostvaren je u suradnji Kubricka i Kirka Douglasa koji je odigrao glavnu ulogu i bio producent filma. Riječ je o adaptaciji romana Humphreyja Cobba, antiratnog krika motiviranog apsurdnim ratovanjem u Prvom svjetskom ratu. Koliko je antiratna i antimilitaristička intonacija filma bila snažna svjedoči i to da je u Francuskoj bio zabranjen za prikazivanje gotovo 20 godina, a kao i u većini njegovih filmova, Kubrickova nit vodilja bilo je beskompromisno prikazivanje prave ljudske prirode. 

Jedan od autorovih najpoznatijih filmova je nagrađivani psihološki horor-triler Isijavanje (1980). Kultno i uistinu zastrašujuće ostvarenje adaptacija je romana Stephena Kinga. Scenarij je uvelike izmijenjen pa se piscu film nije svidio, no radi se o maestralnom ostvarenju prepoznatljivog kubrickovskog zamaha. Uz sjajne glumačke izvedbe Jacka Nicholsona i Shelley Duvall, atmosferu ekspandirajuće tjeskobe i paranoje dodatno naglašava korištenje glazbe Béle Bartóka, Györgyja Ligetija i Krysztofa Pendereckog.  

U posljednjem Kubrickovom filmu Oči širom zatvorene (1999), adaptaciji kratkog romana Novela o snu velikana bečke moderne Arthura Schnitzlera, glavne uloge odigrali su tada mladi supružnici Tom Cruise i Nicole Kidman. Oni su bili savršeni za utjelovljenje supružnika koji osvještavaju vlastita izvanbračna erotska iskušenja i priznaju ih jedno drugom, suočavajući se s vrlo rizičnim posljedicama. Kubrick je ovaj film smatrao svojim najboljim ostvarenjem, a iznenada je umro netom nakon što je završio montažu. 

Ekranizacija romana Anthonyja Burgessa Paklena naranča (1971) je u vrijeme nastanka smatrana najnasilnijim filmom ikada. Glavnu ulogu odigrao je Malcolm McDowell kojem je Kubrick dao znatan prostor za improvizaciju. Film je izazvao velike kontroverze zbog eksplicitnog prikaza ekstremnog (seksualnog) nasilja i uznemirujućeg viđenja društva bliske budućnosti. Zbog stvarnih slučajeva nasilja inspiriranih filmom, Kubrick je film povukao iz kina u Velikoj Britaniji, a bio je zabranjen za prikazivanje i u nizu ostalih zemalja.

Poljubac ubojice (1955) je drugi dugometražni film Stanleyja Kubricka, djelo noirovskog ozračja s bitnim udjelom svijeta boksa čiji je Kubrick bio veliki poklonik. Radeći u izuzetno oskudnim produkcijskim uvjetima, Kubrick je i ovaj put demonstrirao nesvakidašnji talent te na uglednom festivalu u Locarnu osvojio nagradu za najbolju režiju. Film je snimao uglavnom kamerom iz ruke ili iz automobila u pokretu na newyorškim ulicama, čime je anticipirao francuske novovalovce, postigavši na kraju fascinantan, upravo dokumentarističko-naturalistički dojam stvarnosti. 

Povijesni spektakl s dotad najvećim budžetom u povijesti Hollywooda, Spartak (1960), Kubrick je režirao na poziv Kirka Douglasa s kojim je prethodno surađivao. Radilo se o Douglasovoj produkciji s koje je otpustio redatelja Anthonyja Manna, ali ovaj put ni njegova suradnja s Kubrickom nije bila glatka kao prije. Manjak kreativne kontrole redatelju se pak toliko zamjerio da je odlučio nikad više ne pristati na film bez dostatne autorske slobode. Ipak, Spartak je itekako pridonio rastu njegove karijere.

Povijesna biografska drama Barry Lyndon (1975) s Ryanom O'Nealom u glavnoj ulozi, danas se uglavnom smatra neupitnim remek-djelom. Kubrick je maestralno transponirao briljantnu ironiju romana Williama Makepeacea Thackerayja u filmski medij, uprizorivši sa svojom karakterističnom, hladnom distanciranošću epsko-lakonski narativ o pripadniku nižeg staleža koji se penje po društvenoj ljestvici. Prizori snimani samo uz svjetlost svijeća, bez ikakve dodatne (umjetne) rasvjete, što je prvi put ostvareno u povijesti filma, postali su legendarni. 

Četvrti Kubrickov ratni film Full Metal Jacket (1987) također je adaptacija romana, djela Gustava Hasforda koji je Kubrick nazvao „brutalno iskrenim". Narativ filma podijeljen je na dva dijela - prvi prati obuku u regrutnom centru, a drugi se zbiva u samom Vijetnamu. Većinski dio kritike film je dočekao pohvalama, a po svjedočenju glavnog glumca Matthewa Modinea, omiljena Kubrickova recenzija bila je ona u kojoj se zaključuje: „Prva polovica FMJ-a je briljantna. Zatim film degenerira u remek-djelo". 

Uzaludna pljačka (1956), svega treći u nizu autorovih nezavisnih filmova, smjesta je od kritike prepoznat kao izvanredno ostvarenje. Film je svojim briljantnim scenarijem i redateljskom izvedbom skrenuo pozornost na 28-godišnjeg Kubricka kao na važnog nadolazećeg talenta. Strukturiran kao složena i precizna narativna slagalica, film je izvršio golem utjecaj na postmodernističku filmsku naraciju 1990-ih, a kao izravan uzor za svoj debi Psi iz rezervoara naveo ga je Quentin Tarantino.