Štucanje je "kratkotrajna kontrakcija glavnog mišića uključenog u disanje, kaže dr. Lourdes DelRosso, asistentica pedijatrije na Sveučilištu u Pennsylvaniji. Ono što se u biti dogodi jest da se vaša dijafragma - koja se inače širi i skuplja dok dišete - odjednom brzo i refleksno skupi. Ta snaga skupljanja natjera prostor između vaših glasnica da se zatvori, što rezultira zvukom kojeg čujemo kad štucnemo.

Istodobno, ovo zatezanje može povećati negativan tlak koji pomaže u istjerivanju zraka koji je zaostao u vašim crijevima, dok simultano ono što ste progutali šalje sve dublje niz grlo - prema želucu, objašnjava DelRosso. Sve ovo ima smisla kad pomislite na to koje radnje obično prethode štucanju. Prebrzo jedenje, žvakanje žvakaće i pijuckanje gaziranih pića su ponašanja koja mogu nagurati višak zraka u grlo - gdje on ne pripada.

DelRosso napominje da na refleks štucanja djelomično utječe i autonomni živčani sustav, koji kontrolira samovoljne tjelesne funkcije poput krvnog tlaka i izlučivanje sline. Uobičajeno je da štucanje traje između nekoliko minuta i sati, ali to nije uvijek slučaj.

Kad vas napadne štucanje, vjerojatno vam nije toliko stalo što je razlog već samo razmišljate kako ga zaustaviti. Dobra vijest je da će većina slučajeva štucanja nestati sama od sebe u razumnom vremenskom roku bez ikakve intervencije.

Ali ako vam se dogodi da slučaj štucanja traje nekoliko sati, 'lijekovi' poput plašenja ili jedenja šećera neće baš djelovati. Držanje daha i pijenje vode nešto je učinkovitije, jer to rezultira povećanjem količine tlaka zraka u grlu.

"Mehanizam nije dobro shvaćen, no vjerojatno se radi o 'resetiranju' refleksnog luka štucanja ili promjene načina disanja ",objašnjava Richardson.

Ako pak štucate dulje od dva dana, potražite liječničku pomoć, jer bi se iza toga mogao kriti dublji problem, kao što je refluks, određene vrste bruha i tumori povezani s mozgom ili prsima, kao i moždani udar ili meningitis.