Intenzivna, monokulturna poljoprivreda "ključni je pokretač globalnog gubitka bioraznolikosti" počinju Cozim-Melges, Ripoll-Bosch i Veen u tekstu "Farming practices to enhance biodiversity across biomes: a systematic review" objavljenom u časopisu Nature ove godine.

Ova meta-studija obuhvatila je rezultate 331 istraživanja koja su se bavila s 35 različitih oblika poljoprivrede poput "bez oranja", "permakultura", "agrošumarstvo", "samo ogransko gnjojivo", "malčiranje", "kružna poljoprivreda", "regenerativna poljoprivreda" ili "ekološka intenzifikacija", itd...

Ni jedna nije univerzalno dobra

Zaključili su da "ni jedna pojedinačna praksa nije unaprijedila sve taksonomske skupine, ali da su manje intenzivne poljoprivredne prakse korisne za biološku raznolikost". Drugim riječima, neke su poljoprivredne prakse dobre za pojedine dijelove poljoprivrednog ekosustava, ali ni jedna nije univerzalno dobra.

Važno je naglasiti da sve ove održive prakse nisu imale negativne učinke, odnosno nisu smanjivale bioraznolikost, dok se isto ne može kazati za tradicionalne monokulturne invazivne prakse. U najgorem slučaju, tzv. održive prakse nisu imale uočene učinke, a tek iznimno su imale suprotne učinke.

Autori su stoga zaključili da "alternativne prakse općenito povećavaju bioraznolikost, ali također postoje varijacije u učincima ovisno o taksonomskoj skupini ili vrsti prakse". Drugim riječima, ono što je dobro za gliste, može biti loše za nematode. Ili, ono što je dobro za nadzemne vrste (npr. ptice), može biti loše za podzemne (npr. gljive). Znanstvenici stoga sugeriraju da je prilikom bavljenja poljoprivredom potreban pažljiv odabir praksi kako bi se osigurala bioraznolikost u budućim prehrambenim sustavima diljem svijeta.

Ciljevi održivosti

Različite poljoprivredne metode naglašavaju različite aspekte poljoprivrede, kao što je upravljanje tlom, korištenje resursa ili usvajanje ekoloških načela. Za postizanje ciljeva održivosti u svakom od ovih sustava koristi se niz praksi upravljanja koje se razlikuju unutar i između sustava, a potencijalno se preklapaju među sustavima, ističu istraživači. Često su poljoprivredne prakse koje se koriste u ovim sustavima u nastajanju manje intenzivne od onih koje se koriste u konvencionalnoj poljoprivredi (npr. konzervacijska biološka kontrola, minimalna obrada tla). Zbog toga ove alternativne poljoprivredne prakse poboljšavaju biološku raznolikost i ukupnu održivost poljoprivrednih sustava.

Dok alternativne prakse često pokazuju pozitivne učinke na određene vrste i svojte, nejasno je mogu li te prakse pomoći u održavanju ili poboljšanju razine bioraznolikosti više svojti (tj. objedinjavanje svih dostupnih pokazatelja taksonomskih skupina za određenu praksu) u globalnim agroekosustavima. U konačnici, naše poljoprivredne sustave treba redizajnirati kako bi se poboljšala bioraznolikost, smatraju autori.

Bioraznolikost se sastoji od različitih taksonomskih skupina (člankonožaca, ptica, sisavaca, nematoda, glista, bakterija i gljiva) koje predstavljaju podzemnu i nadzemnu biološku raznolikost. Autori su identificirali utjecaje poljoprivrednih praksi na sedam glavnih skupina vrsta diljem bioma. Iz literature su identificirali 35 alternativnih poljoprivrednih praksi za koje su prijavljeni odgovori sedam proučavanih vrsta (artropoda, ptica, sisavaca, glista, nematoda, bakterija i gljivica). Ukupno su identificirali jedanaest skupina praksi: gnojidba (sadrži pet pojedinačnih praksi); raznolikost usjeva; intervencije unutar polja ili okolnih područja usmjerene na poboljšanje bioraznolikosti u poljoprivrednom sustavu; bez upotrebe pesticida; bez upotrebe GMO-a; obrada tla; pokrov tla; navodnjavanje; ispaša; briga o stoci i drugi oblici.

Utvrdili su da se prakse proučavaju heterogeno među svojtama i dok su neke prakse dobro proučene (npr. gnojidba) ili uključuju mnoge taksonomske skupine (npr. raznolikost usjeva), to nije slučaj s drugim praksama (npr. planirano ometanje bioraznolikosti ili ispaša, sl.). Također su primijetili snažnu sklonost "planiranih ometanja bioraznolikosti" prema nadzemnoj bioraznolikosti, dok je gnojidba uglavnom proučavana za podzemnu biološku raznolikost.

U usporedbi s intenzivnim praksama, većina skupina alternativnih praksi poboljšala je ili bila uvelike pozitivna za bioraznolikost, uz veliku učestalost bez uočenih učinaka. Međutim, specifične prakse ponekad su različito utjecale na ukupnu biološku raznolikost. Na primjer, "bez gnojiva" utjecalo je na bioraznolikost negativnije od "glomaznih organskih gnojiva". Rezultati pokazuju da, iako je većina alternativnih praksi prihvatljivija bioraznolikosti od intenzivnih praksi, neke alternative su manje benigne ili vrlo često možda nemaju uočen učinak na neke ili onoliko taksonomskih skupina koliko imaju pozitivnih učinaka (tj. bez gnojiva).

Ovo postaje jasno kada se usredotočimo na utjecaj pojedinačnih praksi na pojedinačne taksonomske skupine umjesto na cjelokupnu biološku raznolikost.

Različiti učinci

Pojedine prakse i pojedine taksonomske skupine uočavamo da pojedine prakse različito utječu na pojedine taksonomske skupine. Na primjer, čini se da postupci unutar skupine "bez pesticida" imaju pozitivan učinak na većinu taksonomskih skupina, ali ne i na gljive. Većina praksi imala je uglavnom pozitivne učinke, čak i do 100 posto, međutim, ti su slučajevi obično bili specifični za područja kao što su "neproduktivne zone bioraznolikosti" za ptice ili "autohtona travna vegetacija" za gljive. Unatoč tome, neke specifične prakse također su imale i izrazito pozitivan udio učinaka na određene svojte i veliku količinu podataka koji potvrđuju te rezultate. Člankonošci i sisavci imali su dosljedne pozitivne reakcije na "prirodna tampon područja" , dok su populacije ptica uglavnom bile poboljšane kao rezultat metode "bez herbicida".

Kišne gliste bile su jedine taksone koje su dosljedno poboljšane dvjema praksama, "nultom obradom tla"i upotrebom zelenog/živog pokrova tla ("pokrovni usjevi"). Bakterije su, s druge strane, imale samo dosljedne pozitivne odgovore na korištenje "organskog gnojiva", dok ni jedna skupina praksi nije pozitivno utjecala na dosljedan način na bioraznolikost gljiva i nematoda, unatoč tome što su imale najviše učinaka alternativne poljoprivredne proizvodnje.

Agroekosustav

Nadalje, čini se da "sintetičko malčiranje" koristi gljivicama i nematodama, dok nepovoljno utječe na bakterije i gliste. Različite prakse mogu imati različite učinke na ukupnu biološku raznolikost iznad i ispod zemlje. U rijetkim slučajevima u kojima su primijećeni ovi kontrastni učinci, prakse su poboljšale nadzemnu biološku raznolikost i smanjile podzemnu biološku raznolikost. Gujavice su bile dio tri od pet slučajeva u kojima su se pojavili potencijalni suprotni učinci, što ukazuje da su gliste osjetljiva skupina vrsta.

U konačnici, autori su identificirali prakse koje su donijele najviše koristi: "planirana ometanja bioraznolikosti", "bez fungicida", "bez insekticida". Također smo pronašli pet pojedinačnih praksi koje su poboljšale određene taksone, tj. korištenje zaštićenih područja (člankonošci i sisavci), odsutnost herbicida (ptice), neobrađivanje tla (gliste), organsko gnojivo (bakterije) i pokrovni usjevi (kišne gliste). Otkrili su da primjena tih "ciljanih" pojedinačnih praksi ima potencijal stalno pozitivno utjecati na biološku raznolikost agroekosustava.