Iako to ne primjećujemo, i dalje evoluiramo. Izgledamo puno drugačije nego naši preci koj su živjeli prije 10.000 godina i vrlo je izvjesno da ćemo u budućnosti izgledati drugačije, no sad. 

Genetske mutacije dovode do novih osobina - a s obzirom da je svjetska populacija veća od sedam milijardi i raste, šanse za genetske mutacije na koje prirodni odabir može potencijalno djelovati, samo se povećavaju. Ovo su tri načina na koji smo se prilagodili okolišu.

Ohladili smo se

Temperatura ljudskog tijela snizila se i to osjetno u proteklih 150 godina. 1868. defiirano je da je prosječna, normalna temperatura tijela 36,6 Celzijevih stupnjeva, a u siječnju ove godine u časopisu eLife objavljena je studija koja je pokazala da se temperatura ljudskog tijela snizila i sada iznosi 36,1 Celzijev stupanj. 

Autorica studije Julie Parsonnet sa Sveučilišta Stanford za portal Inverse objašnjava da se hladimo jer imamo bolje uvjete života, odnosno zdraviji smo, no prije 150 godina. Niža temperatura znači niže upale u organizmu. "Postali smo deblji, viši i hladniji", dodaje.

Geni se stalno mijenjaju

Ljudi nisu imuni na prirodnu selekciju. "Naš okoliš se jako promijenio u proteklih sto godina i nije teško za zaključiti da će genska evolucija igrati važnu ulogu u budućnosti ljudske evolucije", kaže za spomenuti portal Joshua Akex, profesor sa Sveučilišta Princeton. 

Kao primjer pozitivne selekcije navodi FADS2, važan gen vezan uz prehranu. Različite verzije ovog gena nalazimo kdo različitih populacija - ovisno o tome bazira li se njihova prehrana na mesu ili biljkama.  Primjerice, u 2016. su znanstvenici otkrili je prehrana bazirana na povrću kojmo se već generacijama hrane stanovnici Pune u Indiji utjecala na mutaciju ovog gena, ata mutacija omogućila im je da bolje procesuiraju i iskoriste omega-3 i omega-6 masne kiseline iz nemesnih izvora i pretvor eih u spojeve ključne za zdravlje mozga. Kod ljudi koji jedu meso ova mutacija nije uočen.

Kosti su postale laganije

Imamo puno laganije i krhkije kositi, nego naši preci. Kosti su nam počele slabjeti prije otprilike 12.000 godina kada smo polako prestajali s nomadskim načinom života i prebacili se na poljodjelstvo te osnovali naselja. Tada smo promijenili način prehrane i fizičke aktivnosti što je uzrokovalo slabljenje kostiju.  

Manjak fizičke aktivnosti, puno više, no prehrana, utjecao je na slabljenje kostiju. U proteklih 50 do sto godina situacija se dramatično promijenila. "U posljednjih 50 do sto godina sjedilački način života postao je toliko izražen da šteti tijelu. Sjedimo u automobilu, na radnom mjestu, kod kuće, a nismo stvoreni za to", objašnjava biološka antropologinja Colin Shaw.  "Ljudi imaju potencijal biti jaki kao orangutani, ali nismo jer ne jačamo kosti", zaključuje.