Jeste li potomak onih roditelja koji iz dana u dan slušaju nekolicinu istih starih pjesama? Ako je tako, budite obazrivi, moguće je da si vaši roditelji ne mogu pomoći.

Vjerovali ili ne, provedena je studija na 1 000 ispitanika kako bi se otkrilo kako se ukus u glazbi mijenja s promjenom broja naših desetljeća te koliko su osobe spremne prihvatiti glazbu koju još nisu čule ili koja ne spada u žanr koji inače slušaju.

Dvadeset četverogodišnjaci su, što se glazbe tiče, uvijek spremni na promjene i eksperimentiranje s novim žanrovima. Mnogi tvrde da aktivno sami traže nove vrste.

Oni stariji od 24 zapadaju u neku vrstu monotonije iz više razloga, a među najčešćima su briga o obitelji i zahtjevan posao - pa tako oko tridesete u prestajemo tražiti za otkrivanjem nove glazbe.

Zbog tako velikog broja dostupnih izdavača, glazbe i žanrova često dolazi do takozvane „glazbene paralize" zbog čega se osjećamo preplavljeno, objašnjavaju rezultati.

„Glazbene paraliza" pripisuje se društvenim faktorima, no i za nju postoji znanstveno objašnjenje. Postoji još analiza koje su pokazale da slušatelje privlače pjesme koje ih podsjećaju na mladost, pa zato radije slušaju izvođače čije pjesme potiču sjećanja na neke bolje dane - ona potiču proizvodnju hormona dopamina i serotonina koji se tijekom slušanja te glazbe luče u mozgu, i time pobuđuje ugodu.