Svjetska zdravstvena organizacija kaže da je bol u leđima glavni uzrok zdravstvenih smetnji u 160 zemalja svijeta. Većina fizioterapija samo smanjuje bol, ali ga ne eliminira, a lijekovi protiv bolova pružaju samo privremeno olakšanje.

No, nešto se promijenilo... naima, naziv inovativnog tretmana je „terapija obrade bola" (Pain reprocessing therapy, PRT). Ova vrsta terapije ima za cilj smanjenje straha pacijenata od određenih pokreta, tako što im se ulijeva samopouzdanje da određeni pokreti tijela neće prouzročiti bol.

Svaki sudionik u ispitivanju je dobio jednu terapiju s doktorom i osam seansi sa psihoterapeutom u razdoblju od četiri tjedna. Nakon mjesec dana, Waldrip je u potpunosti prestao osjećati bol.

Što je zapravo kronična bol?

Bol je poput alarma koji nas upozorava da smo se povrijedili. Bez obzira na to gdje se osoba fizički povrijedi na tijelu, osjećaj bola se formira u mozgu. Živci šalju signale mozgu kako bi ga „obavijestili" da se nešto dogodilo u tijelu i mozak tada odlučuje hoće li proizvesti osjećaj bola, a to ovisi od toga da li mozak misli da postoji opasnost - ili ne.

Bol skreće pozornost osobe na potencijalnu štetu i smanjuje se kada signal upozorenja više nije potreban. To se zove akutna bol i u pitanju je iznenadni osjećaj koji se javlja na nešto specifično, poput opekotine, povrede, operacije ili stomatološke intervencije. Ali bol koji traje duže od tri mjeseca, usprkos tretmanima, smatra se kroničnim.

„Važno je da ljudi mogu osjetiti bol. To je ključno za preživljavanje, ali usprkos tome neki ljudi imaju konstantan bol usprkos terapijama", rekao je James McAuley, psiholog i profesor na Sveučilištu Novog Južnog Walesa.

Međutim, u mozgu se događaju određene promjene kada akutna bol postane kronična. „Živci se pogrešno aktiviraju i govore mozgu da pacijent ima bolove ili da postoji rizik od oštećenja", objasnio je direktor Rehabilitacijske jedinice u bolnici St. Vincent's Public, Steven Faux.

Ispravljanje odnosa između mozga i tijela

U studiji iz Colorada, objavljenoj u časopisu Američkog medicinskog udruženja (JAMA) u siječnju  ove godine, sudjelovao je 151 pacijent s kroničnim bolom u leđima. Prema znanstvenoj proceduri, jedna je skupina dobivala PRT terapiju, a placebo skupina je nastavila primati uobičajenu fizioterapiju i lijekove.

„Ono što je posebno upečatljivo u vezi s rezultatima je da su dvije trećine ljudi u grupi za inovativnu terapiju bilo skoro bez bolova u usporedbi sa samo 20 posto u grupi za standardnu terapiju", rekao je glavni suradnik na studiji, klinički psiholog i neurolog na Sveučilištu u Coloradu, Yoni Ashar.

Snimke magnetne rezonance mozga sudionika prije i nakon studije pokazala je da je nova terapija koja radi na promjeni odnosa mozga prema bolu promijenila način na koji ga ljudi doživljavaju.

Druga studija objavljena u časopisu Američkog medicinskog udruženja u kolovozu ove godine također je zabilježila uspjeh u liječenju kroničnog bola u leđima kod pacijenata. Pristup, koji je razvio McAuley u Australiji pokazao se uspješnim u poboljšanju komunikacije između mozga i leđa.

Studija je podijelila 276 sudionika u dvije grupe: jedna skupina je imala kurs senzomotorne obuke od dvanaest tjedana, dok je druga placebo grupa u tom periodu primala lažne tretmane. Oko 20% sudionika se potpuno oporavilo od kroničnog bola, što znači da su svoj bol ocijenili kao 0 i 1 na skali do 10.

Riječi utječu na oporavak

Ključna stvar za obje studije leži u potencijalu da ljudi steknu povjerenje da se kreću bez razmišljanja ili straha će se ozlijediti, odnosno da će se njihovi bolovi pogoršati. Jedan dio rada na ulijevanju povjerenja se odnosi na riječi koje povezujemo s kroničnim bolovima. Kada su 80-ih razvijane visokokvalitetni strojevi za skeniranje, zdravstveni radnici su po prvi put mogli jasno vidjeti kralježnice ljudi s bolovima u leđima. Videli su okoštavanje, pršljenove koji su izgledali kao da se raspadaju ili diskove koji su „iskočili".

Tek kasnije su liječnici shvatili da pacijent može da ima ispupčenu kralježnicu i ne osjećati kronične bolove. Do tada je bilo uobičajeno da neki ljudi misle da će imati kronične bolove iako to nije nužno bio slučaj i to sve zbog jezika koji koristimo za opis boli. Neke studije su otkrile da negativan rječnik, uključujući i samu riječ bol, može dovesti do toga da ljudi pridaju veći značaj bolu.

To je istaknuto i u studiji iz 2019. godine koja je otkrila da su ljudi osjećali veće bolove kada su korištene riječi povezane s bolom. Tek kada su naučili svoj um da koristi neutralne izraze i vidjeli svoju kralježnicu na snimkama, uspjeli su „naučiti" mozak da razmišlja drugačije.