Oprašivanje koje obavljaju kukci jedan je od temelja stabilnih ekosustava i produktivne poljoprivrede. Sićušni oprašivači - najpoznatije su pčele, ali i leptiri, bumbari, ose, razne muhe i kornjaši - prenose pelud s cvijeta na cvijet omogućujući biljkama razmnožavanje i stvaranje plodova. Stručnjaci procjenjuju da su kukci oprašivači ključni za razmnožavanje čak do 90 posto divljih cvjetnica širom svijeta te za mnoge uzgajane poljoprivredne vrste.

Nova studija, objavljena u kolovozu 2025. u časopisu Proceedings of the Royal Society, donosi prve detaljne dokaze koliko urbanizacija može negativno utjecati na raznolikost kukaca oprašivača. Istraživački tim sa Sveučilišta u Sheffieldu proučavao je gradske povrtnjake i vrtove u tri velika britanska grada - Sheffieldu, Leedsu i Leicesteru. Na tim su lokacijama prikupljali i identificirali oprašivače u različitim dijelovima grada, od užih centara do predgrađa.

Rezultati su zabrinjavajući: na gradskim zelenim oazama koje okružuje gusta urbana izgradnja zabilježili su znatno manji broj vrsta oprašivača nego na onima u zelenijoj okolici - u prosjeku do 43 posto manje vrsta ali i brojnosti kukaca.

Autori ističu da je time potvrđeno kako gradske sredine ugrožavaju čitav niz oprašivača. Do sada se u javnosti mahom govorilo o padu brojnosti pčela, no ova studija skreće pozornost i na druge, često zanemarene oprašivače poput leptira-moljaca i muha lebdjelica.

"Razmjeri prijetnje za mnoge vrste oprašivača ostaju relativno nepoznati jer se globalno fokusiramo uglavnom na pčele. Međutim, moljci i lebdjelice jednako su važni za naše ekosustave, a naši rezultati pokazuju da bi mogli biti osobito ranjivi u urbanim staništima", naglašava Emilie Ellis, voditeljica studije za Phys.org.

Drugim riječima, gradovi bi mogli najviše naštetiti upravo onim oprašivačima na koje najmanje mislimo - noćnim leptirima (poput moljaca) i nekim vrstama muha - iako su i oni ključni u oprašivanju brojnih biljaka.

Glavni uzroci

Zašto su oprašivači rjeđi u srcu gradova? Studija pokazuje da su glavni uzroci tome gubitak drveća i prirodne vegetacije. U gradovima s puno betona i asfalta manjka zelenih površina koje mogu pružiti hranu i zaklon kukcima. Istraživani gradski vrtovi često su oaze cvijeća i usjeva usred urbanog krajolika. No, što je više nepropusne površine (betona, zgrada, parkirališta) u okolici takvog vrta, to je manje staništa dostupno oprašivačima različitih vrsta - upozorava dr. Jill Edmondson sa Sveučilišta u Sheffieldu, a piše Phys.org.

U praksi su zeleni vrtovi okruženi "morem" betona izolirani i ne mogu održati bogatu zajednicu kukaca. Manjak stabala, grmlja i divljih zakutaka znači da mnogi kukci nemaju gdje boraviti niti se razmnožavati, čak i ako u vrtu ima cvijeća.

Tako je zabilježeno da noćni leptiri-moljci i lebdjelice nestaju brže od pčela u urbanim sredinama, vjerojatno zato što imaju specifične potrebe koje grad teško ispunjava. "Svi oprašivači u gradovima teško pronalaze dovoljno hrane i staništa, no čini se da su moljci i lebdjelice osjetljiviji na urbanizaciju zbog svojih ekoloških zahtjeva", objašnjava dr. Stuart Campbell, koautor studije.

"Svima im trebaju cvjetovi za hranu, ali moljcima dodatno treba krošnja drveća i grmlja te odgovarajuće biljke domaćini za njihove gusjenice, dok mnoge lebdjelice trebaju stajaću vodu za razmnožavanje. Sve su to elementi staništa koje je u gusto izgrađenim područjima mnogo teže pronaći".

Posljedice za gradove, prirodu i sigurnost hrane

Kukci su hrana za ptice i druge životinje, pa njihov nestanak odjekuje cijelim hranidbenim lancem. Tako urbani okoliš osiromašen oprašivačima postaje općenito siromašniji životom. Uz to, smanjenje oprašivanja može dovesti do toga da i preostale urbane zelene površine - parkovi, vrtovi, pa čak i drveće uz ulice - teže opstaju: manje oprašenih cvjetova znači manje sjemenki i mladih biljaka u budućnosti.

Posljedice sežu i dalje od gradskih parkova. Ako oprašivači nastave nestajati, ugrožena je i naša prehrambena budućnost. Svjetska poljoprivreda uvelike ovisi o prirodnom oprašivanju. Već danas neke zajednice osjećaju te efekte; primjerice, u područjima Kine gdje su divlje pčele izumrle lokalno stanovništvo mora ručno oprašivati voćke. Takve scenarije bez oprašivača znanstvenici upozoravaju da trebamo spriječiti dok još imamo priliku.

No, urbanizacija ne mora nužno značiti "smrt" za oprašivače. Neki gradovi već poduzimaju korake za zaštitu kukaca - od sadnje divljih livada na javnim površinama, do postavljanja hotela za kukce i edukacije građana. I izrazito važna lekcija koju hrvatski gradovi izrazito teško usvajaju: ne treba kositi gradske livade nakon svake kiše. Uz pametno planiranje, gradovi mogu pružiti staništa mnogim vrstama i postati utočišta bioraznolikosti, umjesto ekološke pustoši.

Što gradovi i građani mogu učiniti?

Urbanisti i gradske vlasti trebali bi planirati naselja tako da uključe dovoljno drveća i grmlja, kao i "džepova" polu-prirodne vegetacije, umjesto da svaka površina bude prekrivena asfaltom ili betonom. Krošnje stabala pružaju hlad i stanište mnogim oprašivačima (osobito noćnim leptirima), dok cvjetne livade i živice osiguravaju nektar i pelud za prehranu.

Također, smanjenje nepropusnih površina oko zelenih oaza ključno je - primjerice, oko urbanih vrtova korisno je imati pojas trave ili drveća koji ih spaja s drugim zelenim površinama, umjesto izolacije betonom. Time se stvara mreža staništa kroz grad kojom se kukci mogu kretati.

Jedan zanimljiv zahtjev proizlazi iz nalaza studije: u dizajnu urbanih parkova trebalo bi predvidjeti i male vodene površine (poput plitkih bazenčića ili jezerca). Naime, određene korisne muhe lebdjelice trebaju stajaću vodu da bi se razmnožavale. Takva mala jezerca za kukce mogu pomoći održavanju populacija ovih oprašivača unutar gradskih granica.

Ni građani ne moraju biti pasivni promatrači - naprotiv, svatko s balkonom, vrtom ili čak cvjetnom gredicom ispred zgrade može pomoći oprašivačima. Sadnja raznovrsnog cvijeća bogatog nektarom tijekom sezone cvatnje pruža hranu pčelama, leptirima i drugima. Posebno su vrijedne autohtone vrste biljaka i divlje cvijeće, koje lokalni oprašivači tradicionalno posjećuju.

U vrtovima se preporuča izbjegavati pesticide štetne za korisne kukce - umjesto kemikalija, bolje je primijeniti prirodne metode suzbijanja štetnika kako bismo zaštitili pčele i ostale saveznike. Također, ostavljanje "divljeg kuta" vrta (s malo korova, koprive ili gomilice lišća) može stvoriti zaklon i mjesta za gniježđenje raznih kukaca.

Postavljanje hotela za kukce ili snopića šupljih stabljika trske u vrt jednostavan je način da pružimo sklonište samotarskim pčelama i bubamarama. Čak i male promjene mogu napraviti veliku razliku - primjerice, rjeđe košenje travnjaka kako bi maslačci i djetelina procvali osigurat će vrijednu ranu hranu za pčele u proljeće.

Za noćne oprašivače, poput moljaca, može pomoći i smanjenje svjetlosnog onečišćenja - gasite vanjska svjetla kad nisu nužna, kako bi noćni leptiri mogli neometano letjeti i hraniti se na noćnim cvjetovima.