Do sada se mislilo da je Mjesec suha pustinja, no podaci dobiveni u zadnjih pet godina, uz laboratorijske nalaze uzoraka zemljišta natjeralo je znanstvenike na promjenu stava. Novo je istraživanje ponudilo prilično nevjerojatnu teoriju da je solarni vjetar izvor vlage na Mjesecu.

Naime, solarni vjetar, kao tok naelektriziranih čestica emitiranih sa Sunca po ovoj teoriji donosi vodik na površinu Mjeseca, gdje u kontaktu s kisikom na površini stvara vodu. Kako je Mjesečevo tlo debelo nekoliko metara, znanstvenici misle da bi bilo moguće iz njega izvući vodu za stalnu bazu na Mjesecu. 

Za sve je kriv LCROSS koji je udario u krater koji je u vječnom mraku na Mjesecu i pronašao materijal vrlo bogat ledom, na iznenađenje znanstvenika. Voda je pronađena u lunarnom regolitu, sloju fine prašine i komadića stijena koji prekriva površinu Mjeseca.

Do ovih su zaključaka došli znanstvenici sa Sveučilišta Michigan, Tennesee i Kalifornija nakon što su obavili infracrvenu spektroskopiju i spektroskopiju mase uzoraka misije Apollo, gdje su pronašli značajne količine hidroksila u regolitu.