Irska, koja predivna, osebujna, duhom bogata, a tako ubitačno komplicirana zemlja. Mogla se doduše priča o Philomeni dogoditi i negdje drugdje, vejrojatno su se događale i događaju gore stvari (o ratnim pričama da i ne govorimo), ali ovo je ipak nekako tipično irska priča.

Philomena (Sophie Kennedy Clark) je naivna tinejdžerka koje se obitelj odrekla nakon što zatrudni bez prstena na ruci. Odrekla i poslala u obližni samostan danas zloglasnih Magadelnskih sestara. Takva je uostalom bila praksa tih poratnih, ranih '50-ih i Philomena nije jedina koja rađa u samostanu, a curama se dopušta minimalni kontakt sa svojom djecom koju odgajaju opatice. No, djeca se ubrzo daju na usvajanje, a takav je slučaj bio sa Philomeninim trogodišnjim Anthonyem.

50 godina kasnije, pratimo Philomenu (besprijekorna, sedmi put za Oskara nominirana Judi Dench), i dalje vrlo pobožnu i crkvi privrženu umirovljenu medicinsku sestru koja svoju tajnu koja ju je proganjala svih tih desetljeća po prvi puta otkriva nekome - svojoj kćeri.

Ova pak na nekom fensi domjenku zaskoči ciničnog Martina Sixsmitha (Steve Coogan), nekadašnjeg slavnog novinara i upravo ražalovanog vladinog spin doktora i, što nije nevažno, ciničnog ateista katoličkog porijekla. Sixmith je podjednako važan za priču o Philomeni kao i ona, jer bi bez njega vjerojatno sve ostalo u nekom vakuumu melodrame, tragedije i nerazrješenih računa.

On je naime bio ključan faktor rasvjetljavanja istine, koja je takva da ju ni 100 Philomena ne bi moglo otkriti...

Cijelu recenziju filma „Philomena" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.