Uvid u ozbiljnost situacije je, kako kaže, bio filtriran roditeljskim figurama. Mališani su to sve podnosili onako kako su roditelji podnosili, dodala je, ističući da je stres kojem je svaki roditelj izložen - individualan. Prave informacije o tome kako je cjelokupna situacija utjecala na djecu kaže da još uvijek nema, ali vjeruje da se kolektivno možemo sačuvati i sačuvamo djecu od nekih dugoročnih posljedica.

Na pitanje da komentira to što djeca uskoro kreću u školu na "normalne satove", psihoterapeutkinja kaže kako je veoma poželjno da djeca učestvuju u socijalizaciji, jer je to od presudne važnosti za njih. Gledati djecu da slave rođendane putem video poziva budi tugu, i na nekom nivou nije razvojno adaptivno. Djeca će na nekoj razini manje osjećati dugoročne posljedice ako možemo suosjećati s njima, kaže ona.

"Važno je cijelu situaciju prikazati kao fazu i tranziciju"

Važna je, kaže, emotivna podrška i da im se cijela situacija prikazuje kao faza i tranzicija u kojoj se, kao društvo, nalazimo i koja će imati neki svoj kraj. To je najbolje što možemo učiniti za njih, ističe.

Psihoterapeutkinja je iznijela i alarmantan podatak - 10 puta više ljudi boluje od neke vrste depresivne epizode, nego prije početka pandemije. Ukazala je na to koji signali ukazuju da nam je potrebna pomoć. Kako naglašava, treba obratiti pažnju na ritam spavanja, na sposobnost da se osoba fokusira ili koncentra na to da na nekom nivou osjeti zadovoljstvo u životu. Ako toga nema, to može biti dovoljan razlog da potraže stručnu pomoć, zaključuje.