OK je, bez sumnje, najpoznatiji i najrašireniji amerikanizam, a koriste ga ljudi diljem svijeta iako im je to možda jedina strana riječ koju znaju. Jezičari se već 150 godina bave podrijetlom te riječi pa tako postoje brojne teze i teorije, a prava istina još uvijek nije sasvim jasna.

Amerikanci su po prvi puta postali svjesni popularnosti svoje riječi kada su se njihovi vojnici vraćali kući s bojišnica Drugog svjetskog rata. Ustanovilo se da se fraza aktivno koristi u različitim zemljama i kulturama kao malo koja druga strana riječ.

Jezičari smatraju da se riječ po prvi puta pojavila u sklopu O.K. kluba, političke organizacije koja je podržavala na kraju bezuspješnu kandidaturu Martina Van Burena za predsjednika SAD-a 1840. godine. O.K.u nazivu organizacije bila je kratica za Van Burenov nadimak "Old Kinderhook".

Iako je klub zaista postojao, dio jezičara tvrdi da je teroija da od njega potječe riječ OK nepotpuna. Naime, Van Burenovi pristaše vjerojatno ne bi odabrali naziv O.K. u kampanji da on već prije nije bio poznat u narodu kao kratica za "all correct" odnosno fonetski "oll korrect".

Američki engleski jezik početkom 19. stoljeća bio je pun kratica, pa su tako nastale N.G (no good) i P.D.Q. (Pretty Damn Quick) koje su i danas vrlo raširene, a sličnom logikom vjerojatno se razvila i najpopularnija fraza među njima - O.K.

Pomalo je ironično da O.K. nije puno pomogao Van Burenu u predsjedničkoj kampanji, ali je zato političar popularizirao frazu koju su najbrže prihvatili studenti i potaknuli njeno širenje u svijetu.

Inače, postoji i struja jezičara koja je uvjerena da OK zapravo potječe iz Grčke. Naime, grčka fraza "Ola Kala" u prijevodu znači "sve je u redu".