"Naše percepcije ranjivosti toliko su ukorijenjene da čak i pojave povezane s klimom u bogatim zemljama, poput nedavnih poplava u Valenciji ili šumski požari u Los Angelesu ne dovode do promjene u narativu. Zapravo, klimatski aktivisti i dalje su kriminalizirani", piše u komentaru za The Conversation Charlotte Kate Weatherill, predavačica Međunarodnih studija pri Open University, državnom sveučilištu u Velikoj Britaniji.

"Biti svjestan načina na koji način slikovni prikazi utječu na našu percepciju ranjivosti važan je korak u promjeni narativa. Klimatske promjene već su na razinama koje nas sve pogađaju", zaključuje Weatherill. Cijeli tekst možete pročitati na na The Conversationu. Tekst propituje slijepe točke koje stereotipi ranjivog i nezaštićenog globalnog juga, a posebno žena, naspram snažnog i otpornog globalnog sjevera utječu na to da ne vidimo vlastitu ranjivost.

Weatherill ističe da konstrukt klimatski ranjivih žena i djece pojačava postojeće nejednakosti i neravnoteže moći. Tezu ilustrira analizirajući grafičke prikaze žena u kontekstu klimatskih promjena na globalnom sjeveru i jugu. Ističe da su fotografije već dugo jako važan aspekt klimatske komunikacije, a u medijima je upravo ovaj oblik komunikacije najstereotipiziraniji i utječe na percepciju rizika među različitim populacijama.

Važnost fotografija

Weatherill ističe da klimatska ranjivost u kontekstu ove analize označava negativne posljedice klimatskih promjena na pojedince i zajednice. Na primjer, ako prikazujemo zračne fotografije prekrasnih pacifičkih atola kao ilustracije ranjivosti ekosustava globalnog juga, ili slike polarnih medvjeda za ranjivost globalnog sjevera, ciljamo na pobuđenje emocija kod čitatelja.

No, prema istraživanjima, prikazivanje klimatskih promjena kroz slike koje pobuđuju emocije može imati i učinke suprotne od željenih na percepciju i ponašanje ljudi. Emocionalno snažne slike, poput onih koje prikazuju posljedice ekstremnih vremenskih događaja ili ugroženih životinjskih vrsta, mogu povećati svijest o ozbiljnosti problema i potaknuti osjećaj hitnosti za djelovanje.

Međutim, prekomjerno izlaganje takvim slikama može dovesti do osjećaja bespomoćnosti ili anksioznosti kod pojedinaca, što može rezultirati izbjegavanjem teme ili smanjenjem angažmana.

Dokumenti Europske unije, primjerice, naglašavaju da je važno koristiti uravnotežen pristup u komunikaciji o klimatskim promjenama, kombinirajući emocionalno poticajne slike s pozitivnim primjerima rješenja i akcija koje pojedinci mogu poduzeti. Ovakav pristup može pomoći u održavanju interesa i motivacije za sudjelovanje u rješavanju problema klimatskih promjena.

Još je jedno pitanje toga kako se fotografije koje smo odabrali za ilustraciju klimatskih promjena odražavaju na našu percepciju o tome tko je zapravo ranjiv. Weatherill ističe primjer ilustracija dviju žena, jedne s globalnog juga i druge iz Velike Britanije.

Slike globalnog juga obično prikazuju žene koje stoje u visokim poplavnim vodama, dok će fotografija žene iz Velike Britanije prikazati dobro odjevenu osobu s kišobranom koja sjedi na klupi dok je oko nje poplava. Žene globalnog sjevera često su prikazivane ne kao klimatske žrtve bez mogućnosti djelovanja, već kao aktivistice u borbi za zaštitu naših ekosustava.

Time se zapravo u doba klimatskih promjena nastavlja patrijarhalni koncept žene povezane s prirodom i majke zaštitnice koja čuva ne samo četiri ugla kuće, već i sada vodi socijalnu i emotivnu brigu o cijelom planetu, pa tako i o ženama globalnog juga koje nisu djelatni subjekti već žrtve nepremostivih okolnosti.

Nevidljivi i marginalizirani ljudi u narativima klimatskih promjena prikazivani su kao žrtve, a s ciljem da izazovu suosjećanje i djelatnost, no umjesto toga izazivaju bespomoćnost i anksioznost.

Stereotipi

Osim ovih ogromnih problema, stereotipiziranje klimatske ranjivosti podcjenjuju realnost klimatskih promjena na globalnom sjeveru. Velika Britanija izvrstan je primjer toga kako uokvirujemo klimatske narative u ideju da bogatstvo znači zaštitu od ovih promjena. Međutim, to je pogrešno.

Kako piše Weatherill, intenzitet oborina u Velikoj Britaniji značajno se povećao u posljednjih 60 godina, što je "dovelo do porasta ekstremnih poplava. Istočna obala erodira i bori se s porastom razine mora. Odbor za klimatske promjene vlade Ujedinjenog Kraljevstva ustvrdio je da Ujedinjeno Kraljevstvo nema vjerodostojan plan prilagodbe".

Drugim riječima, nikakvo bogatstvo ne može zaštititi Britaniju od ovih promjena, iako bogatstvo svakako pomaže da se one ublaže. Međutim, ako se smatramo nepobjedivima, onda se zapravo ne pripremamo za opasnosti, jer ih ne smatramo ozbiljnima. Na primjer, nedavni požari u Los Angelesu ili poplave u Valenciji nisu dovele do promjene klimatskih narativa bogatijih zajednica, a klimatski aktivisti i dalje su kriminalizirani, piše Weatherill.

Biti svjestan načina na koji se slike koriste da utječu na našu percepciju ranjivosti važan je korak u promjeni narativa. Klimatske promjene već su na razinama kojima smo svi pogođeni. Ovo moramo shvatiti.