Laganje u tijelu izaziva neurološke reakcije koje se mogu precizno izmjeriti, iako se golim okom ne mogu vidjeti. Poligraf, kako ga nazivaju stručnjaci, koristi se upravo činjenicom da ljudsko tijelo na desetinku sekunde vrlo intenzivno reagira na laž. Uređaj istovremeno mjeri krvni tlak, intenzitet disanja i električnu provodljivost kože koja se mijenja u slučaju pojačanog znojenja.

Četvrti senzor mjeri  prokrvljenost prstiju, jer se s povećanjem nervoze, krv iz udova usmjerava direktno prema mozgu. Kada se ispitanik odlučuje na laž, u njegovom se tijelu pokreće čitav niz malih reakcija koje on ne može odmah kontrolirati: krvni tlak poraste, ubrzava se frekvencija disanja i dolazi do znojenja.

Unatoč tome što je pouzdan u 90% slučaja, poligraf na sudu ne vrijedi kao dokaz u pravom smislu riječi, već samo kao pomoćno sredstvo za eliminaciju osumnjičenih. Kritičari detektora laži se slažu s promjenama do kojih dolazi u tijelu uslijed različitog intenziteta emocija, ali smatraju da uređaj ne može vjerno prikazati te promjene.

Naime, ne postoji fizički znak za laž te je rječ isključivo o interpretaciji različitih znakova čime se u pitanje dovodi njihova relevantnost na sudu.  Pored toga, postoji mogućnost da ispitanik intenzivnim treningom nauči kontrolirati svoje emocije što može dovesti do pogrešnih interpretacija.

Iako dakle ništa ne dokazuje, detektor laži na mnogo toga ukazuje te se gotovo svakodnevno koristi u policijskim istragama.